Pokažite svoju vjeru

Draga braćo i sestre, izražavamo vam najdublje osjećaje ljubavi i zahvalnosti. Zahvalni smo za naša zaduženja među vama.

Na nedavnom letu, naš je pilot najavio da ćemo naići na turbulencije za vrijeme našeg slijetanja i da svi putnici moraju privezati svoje pojaseve. Naravno, turbulencije su se pojavile. Bilo je uistinu zastrašujuće. Na suprotnoj strani nekoliko redova iza mene, prestrašena žena se uspaničila. Sa svakim naglim padom i glasnim udarcem, ona bi glasno vrisnula. Suprug ju je bezuspješno pokušavao smiriti. Njezini su se histerični vrisci nastavili dok nismo prošli područje turbulencija do sigurnog slijetanja. U trenucima njezine tjeskobe sam ju žalio. Budući da je vjera lijek za strah, potiho sam želio da joj mogu ojačati vjeru.

Kasnije, dok su putnici napuštali avion, muž te žene mi se obratio. Rekao je: »Žao mi je što mi je žena bila toliko prestravljena. Jedini način na koji sam ju uspio smiriti je da sam joj rekao: ‘Starješina Nelson je na ovom letu pa se ne moraš brinuti.’«

Nisam siguran da joj je moja prisutnost na tom letu trebala dati utjehu, ali ću reći da je jedna od stvarnosti smrtnog života da će naša vjera biti ispitivana i iskušavana. Ponekad ti izazovi s kojima se suočavamo izgledaju kao susreti sa smrću. Za tu uplašenu ženu, snažno podrhtavanje zrakoplova je predstavljalo jedan od tih trenutaka istine kada se suočavamo sa snagom naše vjere.

Kad govorimo o vjeru – vjeri koja može pomicati planine – ne govorimo općenito o vjeri nego o vjeri u Gospodina Isusa Krista. Vjera u Gospodina Isusa Krista se može ojačati dok učimo o njemu i živimo našu religiju. Nauk Isusa Krista je osmislio Gospodin kako bi nam pomogao uvećati vjeru. No u današnjem govoru riječ religija može značiti različite stvari različitim ljudima.

Riječ religija doslovno znači »ponovno povezati« ili »iznova spojiti« s Bogom.¹ Pitanje koje si možemo postaviti glasi: jesmo li sigurno vezani za Boga tako da se vidi naša vjera? Na primjer, slučajno sam čuo razgovore u ponedjeljak ujutro o profesionalnim sportskim igrama koje su se odvijale prethodnu nedjelju. Za neke od tih strastvenih navijača sam se pitao bi li ih njihova »religija« »iznova povezala« samo za neku vrstu lopte.

Svatko se od nas može zapitati gdje je naša vjera? Je li u skupini? Je li u brendu? Je li u slavnoj osobi? Čak i najbolje skupine mogu pokleknuti. Poznate osobe mogu biti zaboravljene. Postoji samo Jedan u kojem je vaša vjera uvijek sigurna, a to je Gospodin Isus Krist. Sve što trebate napraviti je pokazati vjeru!

Bog je objavio u prvoj od svojih Deset zapovijedi: »Nemoj imati drugih bogova uz mene.«² Također je rekao: »Gledajte k meni u svakoj misli! Ne sumnjajte, ne bojte se!«³ Ipak, toliko ljudi gleda samo na svoje stanje bankovnog računa radi mira ili na druge ljude kao primjere koje slijede.

Kliničari, akademici i političari često su stavljeni na kušnju vjere. U potrazi za svojim ciljevima, hoće li pokazati svoju religiju ili će ostati skrivena? Jesu li vezani za Boga ili čovjeka?

I ja sam imao takvu kušnju prije nekoliko desetljeća kada me jedan od mojih kolega na medicinskom fakultetu ukorio zbog toga što nisam uspio razdvojiti svoje profesionalno znanje od vjerskih uvjerenja. Zahtijevao je da ne kombiniram to dvoje. Kako sam to mogao učiniti? Istina je istina! Nije djeljiva, niti jedan dio nje se ne može staviti po strani.

Bilo da istina izvire iz znanstvenog laboratorija ili kroz objavu, sva istina dolazi od Boga. Sva istina je dio evanđelja Isusa Krista.⁴ Ipak, tražili su da sakrijem svoju vjeru. Nisam poslušao zahtjev svog kolege. Pokazao sam svoju vjeru!

U svim profesionalnim pothvatima se zahtijevaju rigorozna mjerila točnosti. Učenjaci cijene svoju slobodu izražavanja. Ali puna sloboda se ne može iskusiti ako je dio znanja osobe upravljan »preko dopuštenih granica« po ljudskim mjerilima.

Duhovna istina se ne može ignorirati – posebno božanskih zapovijedi. Obdržavanje božanskih zapovijedi donosi blagoslov, svaki puta! Kršenje božanskih zapovijedi donosi gubitak blagoslova, svaki puta!⁵

Problema na ovome svijetu ima u izobilju jer je nastanjen nesavršenim ljudima. Njihovi ciljevi i želje su pod jakim utjecajem njihove vjere ili nedostatkom iste. Mnogi stavljaju svoje prioritete ispred Boga. Neki preispituju važnost vjere u suvremenom životu. Kao i u svakom dobu, tako i danas postoje oni koji ismijavaju ili osuđuju slobodno prakticiranje vjere. Neki čak krive vjeru za mnoga zla svijeta. Zaista, postojala su vremena kada su grozote počinjene u ime vjere. Ali živjeti Gospodinovu čistu vjeru, što znači težiti tome da se postane istinski učenik Isusa Krista, je način života i svakodnevna predanost koja će priskrbiti božansko vodstvo. Dok prakticirate svoju religiju, vi prakticirate svoju vjeru. Pokazujete svoju vjeru.

Gospodin je znao da će njegova djeca trebati naučiti kako ga naći. »Jer, tijesna su vrata«, rekao je, »i uzan je put što vodi do uzvišenja … i malo ih je koji to nalaze.«⁶

Sveta pisma daju jedan od najboljih načina kako naći smjer i ostati na njemu. Poznavanje Svetih pisama također daje dragocjenu zaštitu. Na primjer, kroz povijest, infekcije poput »babinje groznice« uzele su živote mnogih nevinih majki i djece. Ali, Stari zavjet ima ispravna načela za njegovanje inficiranih pacijenata, napisana pred više od 3.000 godina!⁷ Mnogi ljudi su nestali zbog toga što je čovjekova potraga za znanjem propustila čuti riječ Gospodnju!

Moja draga braćo i sestre, što propuštamo u našim životima ako smo oni koji »uvijek uče, a nikada ne mogu doći k pravoj spoznaji istine«?⁸ Možemo dobiti veliko znanje iz Svetih pisama i primiti nadahnuće kroz molitve u vjeri.

To će nam pomoći u donošenju svakodnevnih odluka. A naročito kada su zakoni ljudi stvoreni i provođeni, Božji zakoni moraju biti naše mjerilo. U rješavanju kontroverznih tema, prvo trebamo tražiti Božje vodstvo.

Trebamo »primjenjiva[ti] sva pisma na nas da bi nam bila na korist i poduku«.⁹ Opasnost vreba kada pokušavamo izdvojiti se s izrazima poput »moj privatni život« ili čak »moje najbolje ponašanje«. Ako pokušamo podijeliti život u odvojene odjeljke, nikada neće doseći punu visinu osobnog integriteta – nikada nećemo postati ono pravo ja kakvo možemo biti.

Kušnja biti popularan može dati prednost javnom mišljenju spram riječi Božje. Političke kampanje i marketinške strategije naširoko primjenjuju ankete javnog mijenja kako bi formirali svoje naume. Rezultati tih anketa su informativni. No oni teško mogu biti temelj za opravdanje neposlušnosti Božjim zapovijedima! Čak i ako »svi to rade«, ono što je krivo ne može biti ispravno. Zlo, greška i tmina neće nikada biti istina, čak ako su popularni. Upozorenje Svetih pisama objavljuje: »Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu.«¹⁰

Nakon Prvog svjetskog rata, jedna je nepristojna pjesma postala popularna. Promovirajući nemoralnost, klela se da 50 milijuna ljudi ne mogu biti u krivu. Ali u stvari, 50 milijuna ljudi može biti u krivu – potpuno u krivu. Nemoralnost je još uvijek nemoralnost u očima Boga, koji će jednog dana suditi svim našim djelima i željama.¹¹

Usporedite strah i nedostatak vjere koji su toliko učestali u svijetu danas s vjerom i hrabrosti moje drage i voljene kćeri Emily, koja sada živi na drugoj strani vela. Dok je smrtni život napuštao njezino tijelo napadnuto rakom, jedva je mogla govoriti. Ali s osmjehom na licu, rekla mi je: »Tata, ne brini se o meni. Znam da ću biti dobro!« Emily je pokazala vjeru – pokazala ju žarko – u tom nježnom trenutku, upravo kada smo ju najviše trebali.

Ta prekrasna mlada majka petoro djece je imala punu vjeru u svog Nebeskog Oca, u njegov naum i u vječnu dobrobit svoje obitelji. Bila je sigurno vezana natrag za Boga. Bila je potpuno vjerna savezima koje je sklopila s Gospodinom i svojim mužem. Voljela je svoju djecu, ali bila je mirna, usprkos njezinom skorom odvajanju od njih. Imala je vjeru u svoju budućnost, a i njihovu, jer je imala vjere u našeg Nebeskog Oca i njegovog Sina.

Predsjednik Thomas S. Monson je 1986. godine rekao: »Naravno da ćemo se suočiti sa strahom, iskusiti ismijavanje i susresti otpor. Imajmo hrabrosti usprotiviti se konsenzusima, hrabrost zauzeti se za načela. Hrabrost, ne kompromis, donosi osmijeh Božjeg odobrenja. … Upamtite da se svi ljudi nečega boje, ali oni koji se s [vjerom] suočavaju sa svojim strahovima imaju i hrabrosti.«¹²

Savjet predsjednika Monsona je svevremenski! Zato vas molim, moja draga braćo i sestre: Dan za danom, na vašem putu u vječnu sudbinu, uvećajte svoju vjeru. Objavite svoju vjeru! Pokažite svoju vjeru!¹³

Molim se da ćete biti sigurno ponovno vezani uz Boga, da će njegove vječne istine biti zauvijek utkane u vaše srce. I molim se da u svom životu pokažete svoju vjeru! U ime Isusa Krista. Amen.