Kćeri u savezu

Večeras smo podučeni duhovnom snagom. Molim se da će riječi ovih velikih sestara vođa doprijeti u vaša srca kao što su doprle u moje.

Ovo je povijesni sastanak. Sve žene Crkve u dobi od osam godina i više, pozvane su pridružiti nam se večeras. Mnogi od nas su se molili za prisutnost Duha Svetoga večeras s nama. Taj nam je blagoslov udijeljen dok smo slušali govore sestara i nadahnjujuću glazbu. Molim se da Duh i dalje bude s nama dok vam udjeljujem nekoliko poticajnih riječi i svjedočanstvo kao dodatak onome što je već rečeno ‒ a posebice da svjedoči da ono što nam je rečeno je ono što Gospodin želi da čujemo.

Večeras ću vam govoriti o putu ‒ koji je na prekrasne načine opisan danas ‒ kojim moramo poći kako bismo se vratili našem Nebeskom Ocu. Taj je put označen svetim savezima sklopljenima s Bogom. Govorit ću vam o radosti sklapanja i obdržavanja tih saveza te pomaganju drugima u obdržavanju.

Nekolicina vas nedavno je krštena i primile ste dar Duha Svetoga polaganjem ruku. Vama je to sjećanje svježe. Neke su krštene davno prije, tako da sjećanja na taj događaj mogu biti manje jasna, no neki se osjećaji vraćaju kad god slušate sakramentalnu molitvu.

Mi nemamo ista sjećanja na dan kada smo sklopili taj sveti krsni savez i primili dar Duha Svetoga. No, svatko je osjetio Božje odobrenje. I svi smo osjetili želju oprostiti i da nam bude oprošteno te povećanu odlučnost činiti ispravno.

Koliko duboko su ti osjećaji urezani u vašim srcima, uvelike je određeno načinom na koji su vas pripremali vaši bližnji. Nadam se da su one među vama koje su nedavno došle u kraljevstvo blagoslovljene što sjede blizu svojih majki. Ako sjedite, možete joj se sada osmjehnuti u znak zahvalnosti. Sjećam se osjećaja radosti i zahvalnosti dok sam sjedio iza svoje majke na putu doma sa svoga krštenja u Philadelphiji, Pennsylvanija.

Moja je majka bila jedna od onih koji su me brižno pripremali za sklapanje toga saveza i za sve drugo što je uslijedilo. Bila je vjerna tom zaduženju koje je dobila od Gospodina:

»I opet, imaju li roditelji djecu u Sionu, ili u kojem od okola njegovih koji su uređeni, a ne uče ih da shvate nauk o obraćenju, vjeri u Krista, Sina Boga živoga, i o krštenju, i daru Duha Svetoga polaganjem ruku kad navrše osam godina, grijeh nek bude na glavama roditelja.

To nek je, naime, zakon za stanovnike Siona, i u svakom od okola njegovih koji su uređeni.

A djeca njihova imaju biti krštena za otpust grijeha kad navrše osam godina i primiti [Duha Svetoga].«¹

Moja je majka učinila svoj dio. Pripremila je svoju djecu riječima vrlo sličnima Alminima, kako su zapisane u Mormonovoj knjizi:

»I dogodi se, te im on reče: Gle, evo voda Mormonovih (tako se, naime, one nazivahu) i evo, kako vi želite pristupiti u ovčinjak Božji, i zvati se narodom njegovim, i voljni ste ponijeti bremena jedan drugome da bi bila laka.

Da, voljni ste plakati s onima koji plaču, da, i tješiti one kojima je utjeha potrebna, da, i stati kao svjedoci Božji u svako doba, i u svemu, i na svakome mjestu gdje se možda nađete i to do smrti da bi vas Bog otkupio i pribrojio onima od prvoga uskrsnuća, da imadnete život vječni ‒

Evo, kažem vam, ako li je to želja srdaca vaših, što imate protiv toga da budete kršteni u ime Gospodnje za svjedočanstvo pred njim da sklopiste savez s njime da ćete mu služiti i obdržavati zapovijedi njegove, te on uzmogne obilno na vas izliti svoga Duha.

A kad narod ču te riječi, zapljeskaše rukama svojim od radosti i povikaše: To je želja srdaca naših.«²

Možda niste pljeskali rukama kada ste prvi put čuli taj poziv na savez krštenjem, no zacijelo ste osjetili Spasiteljevu ljubav i veliku obvezu njegovati druge za njega. Mogu reći »zacijelo« jer se ti osjećaji nalaze duboko u srcima svih kćeri Nebeskog Oca. To je dio vašeg božanskog nasljeđa.

On vas je naučavao prije nego ste došli u ovaj život. Pomogao vam je razumjeti i prihvatiti da ćete imati kušnje, ispitivanja i prilike savršeno odabrane samo za vas. Naučile ste da naš Otac ima naum sreće da sigurno prođete te kušnje te da drugima pomognete proći sigurno kroz njihove. Taj je naum označen sklapanjem saveza s Bogom.

Naš je slobodni izbor želimo li sklopiti i obdržavati te saveze. Samo nekolicina njegovih kćeri ima priliku u ovom životu uopće naučiti o tim savezima. Vi ste one od nekolicine odabranih. Vi, drage sestre, svaka od vas, jeste kćeri u savezu.

Nebeski vas je Otac podučio, prije nego ste rođene, o iskustvima koja ćete imati nakon što ga napustite i dođete na zemlju. Podučene ste da put natrag u njegovu nazočnost neće biti lak. Znao je da će vam bez pomoći biti preteško na tom putovanju.

Blagoslovljene ste ne samo pronaći put za sklapanje tih saveza u ovom životu, nego i da budete okružene onima koje će pomoći ‒ koje su, poput vas, kćeri sveza Nebeskog Oca.

Sve ste osjetile blagoslov što ste večeras u društvu Božjih kćeri, koje su sklopile savez pomagati drugima i voditi vas, kao što su i obećale. Vidio sam ono što ste vi vidjele dok su sestre saveza obdržavale obvezu utješiti i pomoći – i činiti to sa smiješkom.

Pamtim osmijeh sestre Ruby Haight. Bila je supruga starješine Davida B. Haighta, člana Zbora dvanaestorice apostola. Kao mladić je služio kao predsjednik okola Palo Alto u Kaliforniji. Molio se za djevojke razreda Ružica u svom odjelu i brinuo o njima.

Predsjednik Haight bio je nadahnut zamoliti biskupa da pozove Ruby Haight podučavati te mlade djevojke. Znao je da će ona biti svjedok Božji koji će podizati, tješiti i voljeti djevojke u tom razredu.

Sestra Haight bila je gotovo 30 godina starija od djevojaka koje je podučavala. Čak i nakon 40 godina otkada ih je podučavala, svaki puta pri susretu s mojom suprugom, jednom od djevojaka iz njezinog razreda, ispružila bi ruku, osmjehnula se i rekla Kathy: »O! Moja Ružica.« Vidio sam više od njezinog osmijeha. Osjetio sam njezinu duboku ljubav za sestru do koje joj je još uvijek stalo kao da je njezina vlastita kći. Njezin je osmijeh i topao pozdrav nastajao iz spoznaje da je ta sestra i kći Božja još uvijek na putu saveza kući.

Nebeski Otac vam se smiješi, također, svaki puta kada vidi da pomažete njegovoj kćeri ići putem saveza prema vječnom životu. I drago mu je kada svaki puta pokušavate odabrati ispravno. On ne gleda samo što ste, nego i što ćete postati.

Vjerojatno ste imali zemaljskog roditelja koji vas je podučavao da možete biti bolje nego što mislite da jeste. I moja je majka bila takva.

Ono što nisam znao dok sam bio mlad, jest da moj i vaš Nebeski Otac vidi veći potencijal u svojoj djeci nego što mi ili naše zemaljske majke mogu vidjeti. A kad god idete naprijed na tome putu prema svojem potencijalu, to ga čini sretnim. I možete osjetiti njegovo odobrenje.

On vidi taj slavni potencijal u svim svojim kćerima, gdje god bile. Dakle, to je velika odgovornost svake od vas. On od vas očekuje da se prema svakoj osobi odnosite kao prema djetetu Božjem. To je razlog zašto nam zapovijeda da ljubimo svoje bližnje kao što ljubimo sebe i opraštamo im. Vaši osjećaji dobrote i oprosta prema drugima dolaze kao božansko nasljeđe kao njegovim kćerima. Svaka osoba s kojom se susrećete njegovo je ljubljeno duhovno dijete.

Dok razmišljamo o tom velikom sestrinstvu, ono što smo mislili da nas razdvaja, otpada. Primjerice, mlađe i starije sestre razmjenjuju svoje osjećaje uz nadu da će biti shvaćene i prihvaćene. Više ste međusobno slične kao kćeri Božje nego što ste različite.

S tog gledišta, djevojke se trebaju veseliti svom ulasku u Potporno društvo kao mogućnosti da povećaju svoj krug sestara koje će upoznati, voljeti i kojima će se diviti.

Ta ista sposobnost vidjeti što možemo postati, povećava se u obiteljima i Maloj školi. To se događa na kućnim obiteljskim večerima i programima Male škole. Mala djeca su nadahnuta reći velike i čudesne stvari, kao što su i činili kada je im je Spasitelj odriješio jezike podučavajući ih nakon svojega uskrsnuća.³

Dok Sotona napada sestre mlađe dobi, Gospodin podiže sestre na sve višu razinu duhovnosti. Primjerice, djevojke uče svoje majke koristiti FamilySearch kako bi pronašle i spasile pretke. Neke mlade sestre koje poznajem odabiru poći rano ujutro izvoditi zastupnička krštenja u hramovima bez bilo kakvog poticaja, osim onoga duha Ilije.

U misijama diljem zemlje, sestre su pozvane služiti kao voditeljice. Gospodin je sazdao potrebu za njihovom službom dotaknuvši srca velikog broja sestara za služenje. Više od nekolicine predsjednika misija vidjelo je da sestre misionarke postaju sve snažnije kao propovjednice i osobito kao voditeljice koje njeguju.

Bez obzira služite li kao cjelodnevne misionarke ili ne, možete steći istu mogućnost obogatiti svoj brak te sposobnosti da odgojite dobru djecu slijedeći primjere velikih žena.

Razmislimo o Evi, majci svih živih. Starješina Russell M. Nelson o Evi je rekao sljedeće: »Mi i cijelo čovječanstvo zauvijek smo blagoslovljeni radi Evine velike hrabrosti i mudrosti. Blagujući od ploda, učinila je ono što je trebalo biti učinjeno. Adam je bio dovoljno mudar učiniti to isto.«⁴

Svaka Evina kći ima potencijal donijeti isti blagoslov u svoju obitelj kao što je Eva svojoj. Bila je vrlo važna u uspostavljanju obitelji, o čemu svjedoči ovo izvješće o njezinu stvaranju: »I rekoše Bogovi: Načinimo čovjeku pomoć kao što je on. Jer nije dobro da čovjek bude sam, zato ćemo načiniti njemu pomoć kao što je on.«⁵

Mi ne znamo kakva je sve pomoć Eva bila Adamu i njihovoj obitelji. No, znamo za jedan veliki dar koji je dala, koji, također, svaka od vas može dati: pomogla je svojoj obitelji vidjeti put kući, kada se put činio teškim. »A Eva, žena njegova, ču sve to i razveseli se, govoreći: Da ne bijaše prijestupa našega, nikad mi potomstva imali ne bismo i nikad razaznali dobro od zla, ni spoznali radost otkupljenja svojega, ni život vječni što ga Bog svim poslušnima daje.«⁶

Možete slijediti njezin primjer.

Objavom je Eva prepoznala put kući Bogu. Ona je znala da će pomirenje Isusa Krista učiniti vječni život mogućim u obiteljima. Bila je sigurna, a možete i vi biti, dokle god je obdržavala svoje saveze s Nebeskim Ocem, da će Otkupitelj i Duh Sveti paziti na nju i njezinu obitelj kroz kakve god nedaće i razočaranja prolazili. Znala je da može imati povjerenja u njega.

»Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.

Misli na nj na svim svojim putovima, i on će ispraviti tvoje staze.«⁷

Znam da se Eva susrela s nedaćama i razočaranjima, no, također, znam da je pronašla radost u saznanju da se ona i njezina obitelj mogu vratiti živjeti s Bogom. Znam i da se mnoge od vas ovdje suočavaju s nedaćama i razočaranjima. Ostavljam vam svoj blagoslov da ćete, poput Eve, osjetiti istu radost dok putujete natrag kući.

Imam snažno svjedočanstvo da Bog Otac bdije nad vama u ljubavi. Voli svaku od vas. Vi ste njegove kćeri u savezu. Budući da vas voli, pružit će vam svu pomoć koja vam je potrebna da biste sebe i druge vodile na put povratka u njegovu nazočnost.

Znam da je Spasitelj platio cijeni za sve naše grijehe i da Duh Sveti svjedoči istinu. Osjetili ste tu utjehu na ovom sastanku. Svjedočim da su svi ključevi koje povezuju svete saveze obnovljeni. Njih drži i primjenjuje danas naš živi prorok, predsjednik Thomas S. Monson. Govorim ove riječi utjehe i nade vama, njegovim voljenim kćerima saveza, u sveto ime Isusa Krista. Amen.