Krist Otkupitelj

Njegova moć nad smrću također je bila još jedna božanska osobina. Veliki Jair, predstojnik sinagoge, je molio »da dođe u njegovu kuću jer mu bijaše na umoru kći jedinica…« (Luka 8:41–42). Učitelj je čuo njegovu molbu i dok su hodali, sluga je došao Jairu i rekao mu: »Kćerka ti umrije. Ne muči više učitelja« (Luka 8:49). Nakon ulaska u kuću Isus je zamolio sve da izađu van, i odmah joj je, primivši ju za ruku, rekao: »Djevojko, ustani!« (Luka 8:54).

Drugom prigodom, dok je putovao u grad Nain, naišao je na ukop i udovicu kako plače za sinom jedincem. Pun milosti, dotaknuo je lijes i rekao: »Mladiću, tebi govorim, ustani!« (Luka 7:14). Ljudi su, vidjevši čudo, govorili: »Velik se prorok… pojavi među nama. Bog pohodi narod svoj« (Luka7:16). Ovo čudo je zavrijedilo još i više pažnje jer su mladića već proglasili mrtvim, a bili su na putu pokopati ga. S dvoje mladih ljudi vraćenih u život, dokaz njegove ovlasti i moći nad smrću zapanjio je vjernike i ispunio klevetnike strahom.

Treći je događaj bio najupečatljiviji. Marta, Marija i Lazar bili su sestre i brat koje je Krist često posjećivao. Kada su ga obavijestili o Lazarevoj bolesti, zadržao se dva dana prije nego je otišao u posjet obitelji. Tješeći Martu, nakon bratove smrti, kategorički joj je posvjedočio: »Ja sam uskrsnuće i život… Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će« (Ivan 11:25).

Kada je Spasitelj zatražio od ožalošćenih da uklone kamen s groba, Marta mu je tiho prošaptala: »Gospodine, već zaudara… Četiri su dana što je umro« (Ivan 11:39).

Isus ju zatim brižno podsjeti: »Ne rekoh li ti… da ćeš vidjeti slavu Božju ako budeš vjerovala?« (Ivan 11:40). Rekavši to, viknu jakim glasom:

»Lazare, iziđi.

Pokojnik iziđe…” (Ivan 11:43–44).

Nakon što je Lazar četiri dana ležao u grobu, neprijatelji Sina Božjega suočeni su s neoborivim dokazom koji nisu mogli ignorirati, omalovažavati ili narušiti te su bezosjećajno i zlokobno »toga istog dana odlučili da ga ubiju« (Ivan 11:53).

Kasnije, živi je Krist u Jeruzalemu zajedno sa svojim apostolima slavio svoju posljednju Pashu, uspostavio je uredbu sakramenta te im dao zapovijed da ljube jedan drugoga putem iskrene službe.

Nakon toga, u najuzvišenijem prikazu njegove ljubavi prema čovječanstvu i pune primjene volje njegove, hodao je hrabro i odlučno suočavajući se sa svojom najzahtjevnijom kušnjom. U vrtu Getsemanskom, u samoći, Isus je trpio najintenzivniju agoniju, krvareći iz svake pore. U potpunoj podložnosti svome Ocu, on je izvršio pomirenje za naše grijehe te je na se uzeo naše boli i slabosti da bi upoznao kako nam priteći u pomoć (vidi Alma 7:11–13).

Njegovi smo dužnici i dužnici Nebeskog Oca jer njegova žrtva blagoslivlja svakoga, od Adama, prvoga, do posljednjeg od sveg ljudskog roda.

Kada je njegova agonija u Getsemaniju završila, dobrovoljno se predao svojim klevetnicima. Izdan od jednog od svojih, brzo je osuđen na nepravedan i nezakonit način na nedovršenom i izmanipuliranom suđenju. Te je iste noć optužen za zločin huljenja te osuđen na smrt. U svojoj mržnji i žeđi za osvetom ‒ jer im je posvjedočio da je Sin Božji ‒ njegovi su ga neprijatelji doveli pred Pilata kako bi ga osudio. Naposljetku su promijenili optužbu za huljenje u optužbu za pobunu kako bi njegova smrt bila razapinjanje.

Osuda Rimljana je bila još okrutnija: njihovo izrugivanje i prezir prema njegovom duhovnom kraljevstvu, poniženje krunidbom krunom od trnja, bolno bičevanje i produljena agonija njegova javnog raspeća bila su jasna upozorenja svakoj osobi koja bi se usudila nazvati njegovim učenikom.

U svakom trenutku svoje patnje, Otkupitelj svijeta je pokazao iznimnu samokontrolu. Uvijek je mislio o blagoslovu drugih, tako je s dobrostivošću i nježnošću zamolio Ivana da brine o njegovoj majci, Mariji. Svog je Oca na Nebu zamolio za oprost vojnicima koji su ga razapeli. U znak ispunjenja svojega djela na zemlji, predao je duh svoj Bogu i izdahnuo posljednji dah. Fizičko tijelo Kristovo položeno je u grob i tamo ostalo tri dana.

Dok su njegovi učenici patili u tuzi, obeshrabrenju i nesigurnosti, naš je Spasitelj, u drugoj fazi slavnoga nauma svoga Oca, proširio svoje službeništvo na novi način. U kratkom razdoblju od tri dana neumorno je radio u organizaciji velikog dijela spasenja među mrtvima. Ti su dani postali jedni od najispunjenijih nadom za Božju obitelj. Tijekom toga posjeta organizirao je svoje vjerne sljedbenike kako bi pronosili radosnu vijest otkupljenja svima koji za života nisu znali za slavni naum ili koji su ga odbacili. Sada su dobili priliku biti oslobođeni svojega sužanjstva i otkupljeni od Boga i živih i mrtvih (vidi NiS 138:19, 30–31).

Dovršivši svoje djelo u duhovnom svijetu, vratio se na zemlju ‒ zauvijek da ujedini svoj duh sa svojim fizičkim tijelom. Iako je autoritativno pokazao svoju moć nad smrću, svetopisamske priče o onima koje je vratio u život prije svog uskrsnuća pokazuju da su se oni samo vratili u život koji im je čudesno produljen, jer naposljetku će ipak umrijeti.

Krist je bio prvi koji je uskrsnuo i nikad nije ponovno umro i koji zauvijek posjeduje savršeno, vječno tijelo. Uskrsnuvši, objavio se Mariji koja ga je, prepoznavši, odmah počela štovati. Naš ju je Otkupitelj, velikom nježnošću, upozorio na svoje novo i slavno stanje: »Nemoj me dulje držati, jer još uvijek nisam uzišao k Ocu« (Ivan 20:17) ‒ dajući joj dodatno svjedočanstvo da je njegovo službeništvo u duhovnom svijetu stvarno i potpuno. Tada je, koristeći se jezikom koji je potvrdio stvarnost njegova Uskrsnuća, rekao: »Uzlazim svome Ocu i vašemu Ocu, svome Bogu i vašemu Bogu. (Ivan 20:17) Nakon odlaska Ocu svome, ponovno se vratio i svojim apostolima »pokaza im ruke i bok. I učenici se obradovaše kad vidješe Gospodina« (Ivan 20:20).

Svjedočim da će se Krist vratiti na posve drugačiji način u usporedbi s njegovim prvim dolaskom. Doći će u moći i slavi, sa svim pravednima i vjernim svecima. Doći će kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodarâ, kao Knez mironosni, obećani Mesija, Spasitelj i Otkupitelj, suditi živima i mrtvima. Volim ga i služim mu svim srcem svojim, i molim se da budemo dostojni života s njime, da služimo s radošću i posvećenjem, da mu ostanemo vjerni do kraja. U njegovo ime, ime Isusa Krista. Amen.