S lakoćom podavati bremena svoja

starješina David A. Bednar

iz Zbora dvanaestorice apostola

Slika

Jedinstvena bremena u životima svakoga od nas pomažu nam oslanjati se na zasluge, milosrđe i milost Svetoga Mesije.

Imam dragog prijatelja koji je u prvim godinama svog braka bio uvjeren da je njemu i njegovoj obitelji potreban kamionet s pogonom na četiri kotača. Njegova žena bila je sigurna da mu nije potreban nego da samo želi novo vozilo. Zaigran razgovor između ovog muža i žene započeo je njihovo razmatranje prednosti i nedostataka takve kupovine.

»Draga, potreban nam je kamionet s pogonom na četiri kotača.«

Ona je upitala: »Zašto misliš da nam je potreban novi kamionet?«

On je odgovorio na njezino pitanje onim što je smatrao savršenim odgovorom: »Što ako nam zatreba mlijeko za našu djecu u strašnoj oluji, a jedini način kako mogu doći do dućana jest kamionetom?«

Njegova je žena odgovorila s osmjehom: »Ako kupimo novi kamionet, nećemo imati novaca za mlijeko -- onda zašto se brinuti zbog hitnog odlaska u dućan!«

Tijekom vremena nastavili su se savjetovati i na kraju su odlučili kupiti kamionet. Ubrzo nakon kupnje novog vozila moj je prijatelj želio pokazati korisnost kamioneta i opravdati svoje razloge što ga je želio kupiti. Stoga je odlučio nasjeći i donijeti ogrjevno drvo za njihov dom. Bilo je to u jesen i snijeg je već pao u planinama gdje je namjeravao naći drvo. Dok je vozio uz obronak planine, snijeg je postupno postajao sve dublji. Moj je prijatelj znao da uvjeti skliske ceste predstavljaju opasnost, ali nastavio je put s velikim pouzdanjem u novi kamionet.

Na žalost, otišao je predaleko na zametenoj cesti. Kada je skrenuo kamionetom s ceste na mjestu gdje je odlučio nasjeći drva, zaglavio je. Sva četiri kotača novog kamioneta vrtjela su se u snijegu. On je odmah shvatio da ne zna što učiniti kako bi se izvukao iz opasne situacije. Bio je postiđen i zabrinut.

Moj je prijatelj odlučio:»Pa, neću samo sjediti ovdje.« Izašao je iz vozila i počeo sjeći drvo. Potpuno je napunio teškim teretom stražnji dio kamioneta. I tad je moj prijatelj odlučio da će još jednom pokušati izvesti kamionet iz snijega. Kad je stavio kamionet u odgovarajuću brzinu i dao gas, započeo se polako kretati naprijed. Kamionet se polako izvukao iz snijega i vratio natrag na cestu. Napokon je bio slobodan ići kući, sretan i ponizan.

Naše osobno breme

Molim se za pomoć Duha Svetoga dok naglašavam važne lekcije koje se mogu naučiti iz ove priče o mom prijatelju, kamionetu i drvu. Bio je to teret. Taj teret drva bio je ono što je omogućilo vuču potrebnu za izlazak snijega, vraćanje na cestu i nastavak putovanja. Taj je teret bio ono što mu je omogućilo da se vrati svojoj obitelji i svom domu.

Svatko od nas također nosi breme. Naše osobno breme sastoji se od zahtjeva i mogućnosti, obveza i povlastica, nevolja i blagoslova te opcija i ograničenja. Dva usmjeravajuća pitanja mogu biti od pomoći dok redovito i uz molitvu procjenjujemo svoje breme: »Stvara li breme koje nosim duhovnu vuču koja će mi omogućiti da se probijam naprijed s vjerom u Krista na tijesnom i uskom putu i izbjegnem zaglavljivanje? Stvara li breme koje nosim dovoljnu duhovnu vuču tako da se na kraju mogu vratiti kući Nebeskom Ocu?«

Ponekad možemo pogrešno vjerovati da je sreća nedostatak bremena. Ali nositi breme neophodan je i temeljan dio nauma sreće. Budući da naše osobno breme treba proizvesti duhovnu vuču, trebamo biti pažljivi da u svom životu ne nosimo toliko mnogo lijepih, ali nepotrebnih stvari da nas to omete i udalji od onoga što je uistinu najvažnije.

Osnažujuća moć Pomirenja

Spasitelj je rekao:

»Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.

Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj dušama svojim,

jer jaram je moj sladak, a moje breme lako« (Matej 11:28–30).

Jaram je drvena greda koja se obično koristi između dva vola, ili drugih životinja, što im omogućuje da zajedno vuku teret. Jaram stavlja životinje jednu uz drugu tako da se mogu zajedno kretati kako bi izvršile zadatak.

Razmotrite jedinstveni Gospodinov osobni poziv: »Uzmite jaram moj na se.« Sklapanje i obdržavanje svetih saveza povezuje nas jarmom s Gospodinom Isusom Kristom. U biti, Spasitelj nas poziva da se oslonimo na njega i vučemo s njim, iako naš najveći trud nije dostatan i ne može se usporediti s njegovim. Kada imamo povjerenja i vučemo svoj teret s njim tijekom putovanja u smrtnosti, doista je njegov jaram sladak, a njegovo breme lako.

Mi nismo, niti ikada trebamo biti sami. Možemo se probijati naprijed u našem svakodnevnom životu uz nebesku pomoć. Kroz Spasiteljevo Pomirenje možemo primiti sposobnost i »snagu veću od [naše] vlastite« (»Lord, I Would Follow Thee«, Hymns, br. 220). Kao što je Gospodin izjavio: »Nastavite, dakle, putovanje svoje, i nek vam se srca uzraduju. Jer, evo, gle, ja sam s vama sve do svršetka.« (NiS 100:12).

Razmotrite primjer u Mormonovoj knjizi kada je Amulon progonio Almu i njegov narod. Glas Gospodnji došao je ovim učenicima u njihovim nevoljama: »Podignite glave svoje i utješite se, jer znadem za savez što ga sa mnom sklopiste. I ja ću biti saveznik narodu svojemu i izbavit ću ih iz ropstva.« (Mosija 24:13)

Uočite središnju ulogu saveza u obećanju izbavljenja. Savezi koje se primi i poštuje s potpunošću i uredbe obavljene ispravnom svećeničkom ovlašću potrebni su da bi se primilo sve blagoslove koji su omogućeni kroz Pomirenje Isusa Krista. Jer se u uredbama svećeništva moć božanska očituje muškarcima i ženama u tijelu, uključujući blagoslove Pomirenja (vidi NiS 84:20–21).

Sjetimo se Spasiteljeve izjave »Jer jaram je moj sladak, a moje breme lako« (Matej 11:30) dok razmatramo sljedeći stih u izvješću o Almi i njegovom narodu.

»A ja ću uz to olakšati bremena što su natovarena na leđa vaša, te ih vi ni osjetiti nećete na plećima svojim.« (Mosija 24:14).

Mnogi od nas smatraju da ovaj stih kaže kako će bremena iznenada i trajno biti uzeta. Međutim, sljedeći stih opisuje kako su bremena bila olakšana.

»I tad se dogodi: Bremena što bijahu natovarena Almi i braći njegovoj postadoše laka. Da, Gospod ih okrijepi da uzmognu s lakoćom podavati bremena svoja, i oni se veselo i strpljivo podložiše svakoj volji Božjoj.« (Mosija 24:15; kurziv dodan).

Izazovi i teškoće nisu odmah bili udaljeni od naroda. Ali Alma i njegovi sljedbenici bili su osnaženi, i njihova uvećana sposobnost učinila je bremena lakšima. Ovi dobri ljudi bili su osnaženi kroz Pomirenje da djeluju kao vršitelji (vidi NiS 58:26–29) i utječu na svoje okolnosti. I »u snazi Gospodnjoj« (Riječi Mormonove 1:14; Mosija 9:17; 10:10; Alma 20:4) Alma i njegov narod bili su odvedeni u sigurnost u zemlji Zarahemalskoj.

Ne samo da Pomirenje Isusa Krista nadvladava učinke Pada Adamova i omogućuje otpust naših osobnih grijeha i prijestupa, već nam njegovo Pomirenje također omogućuje da činimo dobro i postanemo bolji na načine koji se protežu puno dalje od naših smrtnih sposobnosti. Većina nas zna da nam je Spasitelj, kada učinimo nešto krivo i trebamo pomoć kako bismo nadvladali učinke grijeha u svom životu, omogućio da postanemo čisti kroz svoju otkupljujuću moć. Ali razumijemo li također da je Pomirenje za vjerne muškarce i žene koji su poslušni, dostojni i savjesni te koji nastoje postati bolji i služiti vjernije? Pitam se hoćemo li uspjeti prepoznati potpuno ovaj osnažujući aspekt Pomirenja u svom životu i vjerovati pogrešno da moramo nositi svoje breme sasvim sami – kroz čistu odlučnost, moć volje i disciplinu i uz pomoć naših očito ograničenih sposobnosti.

Jedno je znati da je Isus Krist došao na zemlju umrijeti za nas. No, također trebamo cijeniti da nas Gospodin želi, kroz svoje Pomirenje i moću Duha Svetoga, oživjeti – ne samo usmjeravati, već i jačati i iscjeljivati.

Spasitelj pomaže svom narodu

Alma objašnjava zašto nas i kako Gospodin može osposobiti:

»I on će ići trpeći mnoge boli i nevolje, i napastovanja svakovrsna. A sve to da se ispuni riječ koja kaže da će on uzeti na se boli i slabosti naroda svojega.

»I on će smrt na sebe uzeti da odriješi uze smrtne koje vezuju narod njegov. I uzet će na se slabosti njihove da mu se milosrđem ispuni nutrina njegova po tijelu, da bi po tijelu upoznao kako u pomoć pritjecati narodu svojemu u slabostima njihovim.(Alma 7:11–12).

Tako je Spasitelj trpio ne samo za naše grijehe i bezakonja – već i za naše fizičke boli i tjeskobe, naše slabosti i nedostatke, naše strahove i frustracije, naša razočaranja i obeshrabrenja, naša žaljenja i kajanja, naše beznađe i očaj, nepravde i nepravičnosti koje doživljavamo i emocionalne nevolje koje nas opsjedaju.

Ne postoji fizička bol niti duhovna rana, ni tjeskoba duše ni bol u srcu, ni bolest ni slabost s kojima bismo se vi ili ja ikada suočili u smrtnosti, a da ih Spasitelj nije prvi iskusio. U trenutku slabosti možda ćemo zavapiti: »Nitko ne zna kako je. Nitko ne razumije.« Ali Sin Božji savršeno zna i razumije, jer on je osjetio i ponio naša osobna bremena. A zbog svoje beskrajne i vječne žrtve (vidi Alma 34:14) on savršeno suosjeća i može nam pružiti svoju ruku milosrđa. On može posegnuti prema nama, dodirnuti nas, pomoći nam, iscijeliti nas i osnažiti da budemo više nego što bismo ikada mogli biti i pomoći nam učiniti ono što nikada ne bismo mogli učiniti oslanjajući se samo na vlastitu moć. Doista, jaram je njegov sladak, a njegovo breme lako.

Poziv, obećanje i svjedočanstvo

Pozivam vas da proučavate, molite se, razmišljate i težite naučiti više o Spasiteljevu Pomirenju dok procjenjujete svoje osobno breme. Mnogo toga o Pomirenju jednostavno ne možemo razumjeti svojim smrtnim umom. Ali mnoge aspekte Pomirenja možemo i trebamo razumjeti.

Mom je prijatelju teret drva omogućio vuču koja je spasila život. Prazni kamionet nije se mogao pomaknuti u snijegu, čak i opremljen pogonom na četiri kotača. Bio je potreban težak teret da se stvori vuča.

Bio je to teret. Teret je bio ono što je pružilo vuču koja je omogućila mom prijatelju da se oslobodi, vrati na cestu, probije se naprijed i vrati se svojoj obitelji.

Jedinstvena bremena u životima svakoga od nas pomažu nam oslanjati se na zasluge, milosrđe i milost Svetoga Mesije (vidi 2. Nefi 2:8). Svjedočim i obećavam da će nam Spasitelj pomoći da nosimo svoja bremena s lakoćom (vidi Mosija 24:15). Kada smo pod jarmom s njim kroz svete saveze i kada primamo osnažujuću moć njegovog Pomirenja u svom životu, sve ćemo više nastojati razumjeti i živjeti u skladu s njegovom voljom. Također ćemo se moliti za snagu da učimo iz svojih okolnosti, mijenjamo ih ili prihvaćamo, radije nego se moliti neumorno da Bog promijeni naše okolnosti u skladu s našom voljom. Postat ćemo vršitelji koji djeluju radije nego predmeti na koje se djeluje (vidi 2. Nefi 2:14). Bit ćemo blagoslovljeni duhovnom vučom.

Neka svatko od nas čini i postane bolji kroz Spasiteljevo Pomirenje. Danas je 6. travanj. Iz objave znamo da je danas stvarni i točan datum Spasiteljevog rođenja. Dan 6. travanj dan je kad je organizirana Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana. (Vidi NiS 20:1; Harold B. Lee, »Strengthen the Stakes of Zion«, Ensign, srpanj 1973, 2; Spencer W. Kimball, »Why Call Me Lord, Lord, and Do Not the Things Which I Say?« Ensign, svibanj 1975, 4; Spencer W. Kimball, »Remarks and Dedication of the Fayette, New York, Buildings«, Ensign, svibanj 1980, 54; Discourses of President Gordon B. Hinckley, Volume 1: 1995–1999 [2005], 409.) Ovoga posebnog i svetog šabata ja iznosim svoje svjedočanstvo da je Isus Krist naš Otkupitelj. On živi i očistit će nas, iscijeliti, voditi, štititi i jačati. O ovome radosno svjedočim, u sveto ime Isusa Krista. Amen.