Ključ za duhovnu zaštitu

Nedavno sam zapečatio mladi par u hramu. Ovaj se par čuvao dostojnim kako bi stigli do čudesnog dana kada sin i kći ostavljaju domove svoje mladosti i postaju muž i žena. Na ovom su svetom događaju bili čisti. S vremenom će početi odgajati vlastitu djecu, u skladu s uzorkom što ga je uspostavio naš Otac na nebu. Njihova sreća i sreća budućih naraštaja ovisi o življenju po onim mjerilima koja je uspostavio Spasitelj i koja su izložena u njegovim Svetim pismima.

Roditelji se danas pitaju postoji li sigurno mjesto za odgajanje djece. Postoji sigurno mjesto. To je dom usredotočen na evanđelje. Mi se usmjeravamo na obitelj u Crkvi i savjetujemo roditelje posvuda da odgajaju svoju djecu u pravednosti.

Apostol Pavao je prorokovao i upozorio: »U posljednje će doba nastati teška vremena,

jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici,

bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra,

izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga.

Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni.«¹

Pavao je također prorokovao da će »zli ljudi i varalice, ujedno zavodnici i zavedeni, napredovati iz zla u gore«.²

Ovi stihovi služe kao upozorenje, pokazujući koje uzorke treba izbjegavati. Uvijek moramo biti budni i marljivi. Možemo pregledati svako od ovih proroštava i staviti kvačicu uz njih označavajući da su prisutna i da su razlog zabrinutosti u svijetu danas:

Teška vremena – sadašnjost. Živimo u vrlo opasnim vremenima.

Lakomi, umišljeni, oholi – svi postoje i nalaze se među nama.

Psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi – sve se ove može obilno vidjeti.

Nepomirljivi, klevetnici, i tako dalje – sve ih se može obilježiti u skladu s obilnim dokazima koji postoje svuda oko nas.

Moroni je također govorio o opačini našeg vremena kad je upozorio:

»Kad spazite da se to javlja među vama … budite svjesni svoga strašnoga položaja. …

Stoga je meni, Moroniju, zapovjeđeno da to zapišem kako bi zlo prestalo, kako bi došlo vrijeme da Sotona nema više moći nad srcima sinova ljudskih, već da se oni ponukaju da čine dobro neprestance i da dođu do izvora svake pravednosti i da se spase.«³

Opisi koje su Pavao i Moroni dali o našem vremenu toliko su točni da ih se ne može odbaciti. Za mnoge će to biti prilično uznemirujuće, čak obeshrabrujuće. Ipak, kad razmišljam o budućnosti, preplavljuju me osjećaji pozitivnog optimizma.

U Pavlovoj objavi, uz popis izazova i problema, on nam također kaže što možemo učiniti kako bismo se zaštitili:

»A ti ostani u onome što si naučio i čvrstom vjerom prihvatio, jer znaš od kojih si to naučio

i jer od djetinjstva poznaješ sveta Pisma koja te mogu učiniti mudrim za spasenje po vjeri u Krista Isusa.«⁴

Sveta pisma drže ključeve duhovne zaštite. Ona sadrže nauk, zakone i uredbe što će privesti svako dijete Božje k svjedočanstvu o Isus Kristu kao Spasitelju i Otkupitelju.

S godinama pripreme ogroman je trud uložen kako bi se pripremila Sveta pisma na svakom jeziku s fusnotama i križnim referencama. Nastojimo ih učiniti dostupnima svima koji žele učiti. Ona nas podučavaju kamo ići i što činiti. Ona nude nadu i spoznaju.

Prije mnogo godina starješina S. Dilworth Young iz Sedamdesetorice podučio me je lekciju o čitanju Svetih pisama. Okol se borio s napetostima i teškoćama među članovima i trebalo je dati savjet.

Upitao sam predsjednika Younga: »Što da kažem?«

Odgovorio je jednostavno: »Recite im da čitaju Sveta pisma.«

Upitao sam: »Koja Sveta pisma?«

Rekao je: »Uistinu nije važno. Recite im neka otvore Mormonovu knjigu, na primjer, i počnu čitati. Uskoro će doći osjećaj mira i nadahnuća i rješenje će se pojaviti.«

Učinite čitanje Svetih pisama dijelom svoje redovite rutine i blagoslovi će uslijediti. U Svetim pismima nalazi se glas upozorenja, ali također i velika okrepa.

Ako vam se jezik Svetih pisama u početku čini čudnim, nastavite čitati. Uskoro ćete prepoznati ljepotu i moć što se nalaze na tim stranicama.

Pavao je rekao: »Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti.«⁵

Možete i sami iskušati ovo obećanje.

Živimo u opasnim vremenima; ipak, možemo naći nadu i mir za sebe i za svoju obitelj. Oni koji žive u žalosti, očajavajući zbog mogućnosti da djeca budu spašena s mjesta kamo ih je svijet odveo, ne smiju nikada odustati. »Ne boj se! Samo vjeruj!«⁶ Pravednost je moćnija od opačine.

Djeca koja su podučena razumijevanju Svetih pisama rano u životu spoznat će put kojim trebaju hodati i bit će sklonija ostati na tom putu. Ona koja zalutaju imat će sposobnost da se vrate i, uz pomoć, naći će put natrag.

Sinovi Mosijini borili su se protiv Crkve neko vrijeme, ali kasnije su se pokajali i prošli su dramatičnu promjenu. U Almi čitamo: »Ti sinovi Mosijini … ojačaše… u spoznaji istine, jer oni bijahu ljudi zdrava rasuđivanja i pomno istraživahu Pisma da bi spoznali riječ Božju.«⁷

Predsjednik Joseph F. Smith imao je pet godina kad je njegov otac Hyrum bio ubijen u zatvoru u Carthageu. Kasnije je Joseph prešao ravnice sa svojom udovicom majkom.

U dobi od 15 godina bio je pozvan na misiju na Havajima. Osjećao se izgubljenim i samim i rekao je: »Bio sam veoma opterećen. … Osjećao sam se tako poniznim u svojem stanju siromaštva, nedostatka inteligencije i znanja, samo dječak, da sam se jedva usudio gledati [ikoga] u lice.«

Dok je razmišljao o svojoj nevolji jedne noći, mladi je Joseph sanjao da je na putovanju, žureći što je više mogao. Nosio je sa sobom mali zavežljaj. Na kraju je došao do divnog dvorca, koji je bio njegovo odredište. Dok se približavao, ugledao je znak na kojem je stajalo »kupaonica«. Brzo je ušao i okupao se. Otvorio je svoj mali zavežljaj i pronašao čistu, bijelu odjeću – »nešto«, rekao je, »što nisam vidio dosta dugo«. Odjenuo se i požurio do vrata dvorca.

»Pokucao sam,« rekao je, »i vrata su se otvorila, a čovjek koji je stajao unutra bio je prorok Joseph Smith. Pogledao me s blagim prijekorom i prve riječi koje je izrekao [bile su]: ‘Josephe, kasniš.’ Ipak, skupio sam hrabrost i odgovorio:

»‘Da, ali čist sam – čist sam!’«”⁸

I tako može biti za svakoga od nas.

Ako se krećete putem vjere i aktivnosti u Crkvi, ostanite na tom putu i obdržavajte svoje saveze. Nastavite sve do vremena kada će vam Gospodnji blagoslovi doći i kada će vam se Duh Sveti objaviti kao pokretačka snaga u vašem životu.

Ako ste trenutno na putu koji se udaljava od onoga izloženog u Svetim pismima, želim vas uvjeriti da postoji put natrag.

Isus Krist je odredio veoma jasan način kako ćemo se pokajati i naći iscjeljenje u svom životu. Lijek za većinu pogrešaka može se naći tražeći oprost kroz osobnu molitvu. Međutim, postoje određene duhovne bolesti, pogotovo one koje se odnose na kršenja moralnog zakona, koje u potpunosti trebaju pomoć i liječenje od strane osposobljenog duhovnog liječnika.

Prije mnogo godina u moj je ured došla mlada žena sa svojim ostarjelim ocem. Dovela ga je preko nekoliko stotina kilometara da nađe lijek za krivnju koju je osjećao. Kao mladić počinio je tešku pogrešku i u njegovoj mu se starosti sjećanje vratilo. Nije se mogao osloboditi osjećaja krivnje. Nije se sam mogao vratiti i riješiti problem iz svoje mladosti, ali mogao je započeti tamo gdje se nalazio i s pomoću izbrisati krivnju koja ga je pratila sve te godine.

Bio sam zahvalan na tome da je podučavanjem načela iz Mormonove knjige ogroman teret bio skinut s njegovih pleća. Kad su on i njegova kći pošli kući vozeći tim silnim kilometrima, starac je ostavio iza sebe krivnju prošlog prijestupa.

Ako budete »svjesni svoga strašnoga položaja«⁹ i poželite se vratiti u puno duhovno zdravlje, potražite svoga biskupa. On obnaša ključeve i može vam pomoći na putu pokajanja.

Pokajanje je individualno, kao i oprost. Gospodin traži samo da se osoba okrene od svojih grijeha i on će »oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih [neće] više spominjati«.¹⁰

Kako se proces pokajanja bude dovršavao, shvatit ćete značenje Izaijinog obećanja o Pomirenju: »Hajde, dakle, da se pravdamo, govori Jahve. Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna«.¹¹

Baš kao što se kreda može ukloniti s ploče, uz iskreno pokajanje učinci naših prijestupa mogu biti izbrisani kroz Pomirenje Isusa Krista. To se obećanje može primijeniti u svakoj prilici.

Evanđelje nas podučava da budemo sretni, da osjećamo vjeru radije nego strah, da nalazimo nadu i nadvladavamo očaj, da ostavljamo tamu i okrećemo se prema svjetlu vječnog evanđelja.

Pavao i drugi upozoravali su o iskušenjima našeg vremena i dana koji će doći. Ali mir se može smjestiti u srcu svakoga tko se okreće Svetim pismima i otključava obećanja zaštite i otkupljenja što se u njima podučavaju. Mi pozivamo sve da se okrenu Spasitelju Isusu Kristu, njegovim učenjima kako se nalaze u Starom zavjetu, Novom zavjetu, Mormonovoj knjizi, Nauku i savezima i Dragocjenom biseru.

Iznosim sigurno svjedočanstvo o Svetim pismima kao ključu naše duhovne zaštite. Također svjedočim o iscjeljujućoj moći Pomirenja Isusa Krista »da [će] se po njemu [spasiti] svi«¹² koji žele biti spašeni. Gospodnja Crkva još jednom je uspostavljena na zemlji. Svjedočim o istinitosti evanđelja. Njegov sam svjedok. U ime Isusa Krista. Amen.