2010. – 2019.
Malo i jednostavno
Listopada 2013


Malo i jednostavno

Posegnimo prema drugima s vjerom i ljubavi.

Moja voljena braćo i sestre, prije samo nekoliko tjedana bio sam u centru za obuku misionara u Mexico Cityju kako bih misionarima prenio poruku. Moja žena i ja smo namjerno stigli nekoliko sati ranije. Dok smo istraživali prekrasne vrtove i dobro održavane ulice Centra za obuku misionara, nismo si mogli pomoći, a da ne primijetimo radost koja je zračila s lica stotina mladih starješina i sestara, svaki koncentriran na savladavanje novog jezika i učenje boljeg shvaćanja svoje svrhe misionara.

Kad sam zastao kako bih u potpunosti uživao u pogledu, prisjetio sam se riječi Alme kada je zapovjedio svom sinu Helamanu da čuva povijest svoga naroda kao dio zapisa koji su mu bili povjereni i da sve te stvari drži svetima kako bi jednog dana bile objelodanjene svakom narodu, plemenu, jeziku ili puku.

Alma mu je tada rekao:

»Evo, možeš ti smatrati da je to ludost moja, no, gle, velim ti, kroz malo i jednostavno ostvaruje se veliko, a maleno u mnogo slučajeva postiđuje mudre.

A pomoću neznatnoga Gospod Bog ostvaruje velebne i vječne nakane svoje. A pomoću posve malenih sredstava Gospod postiđuje mudrace i ostvaruje spasenje mnogih duša« (Alma 37:6–7).

Nevinost i mladost naših misionara daje primjer Gospodinovog načina kako oni koji su ponizni mogu »poz[vati] druge da dođu Kristu pomažući im da prime obnovljeno evanđelje kroz vjeru u Isusa Krista i njegovo pomirenje, pokajanje, krštenje, primanje dara Duha Svetoga i izdržavanje do kraja« (Propovijedaj moje evanđelje: Vodič za misionarsku službu [2004], 1).

Kao članovi Crkve, mi smo sposobni, kroz naše male i jednostavne stvari »uvjeri[ti] o zabludi putova njihovih« i pomoći »prive[sti] ih k spoznaji Boga njihova na spas duša njihovih« (Alma 37:8).

Jednom prilikom sam s predsjednikom okola i biskupom posjetio manje aktivnog člana. Poučavali smo ga, na jednostavan način, o blagoslovima šabata. Izrazili smo mu iskrenu ljubav. On je odgovorio: »Sve što sam trebao je da mi netko dođe i pruži mi jedan abrazo ili zagrljaj.« Odmah sam ustao u zagrlio ga. Sljedeći je dan bila nedjelja. Taj isti brat je došao na sakramentalni sastanak s cijelom obitelji.

Za vrijeme kućnog posjetiteljstva, Martha, članica našeg odjela, rekla je mojoj ženi i njezinoj suradnici da se nikada više ne vrate. Odlučila je prestati dolaziti u crkvu. Jedna od kućnih posjetiteljica pitala je Marthu bi li još jednom pjevala s njima i ona je pristala. Dok su pjevale, nešto posebno se dogodilo. Malo po malo, Duh je počeo ispunjavati sobu. Svaka ga je osjetila. Marthino srce se omekšalo. Suznih očiju iznijela je kućnim posjetiteljicama osjećaje svoga srca. U tom je trenutku shvatila da je evanđelje istinito. Sada se zahvalila kućnim posjetiteljicama i izrazila želju da se vrate. Od toga ih je dana radosno primala.

Martha je počela dolaziti u crkvu sa svojom kćerkicom. Godinama su redovito prisustvovale i Martha nikada nije gubila nadu da će im se njezin muž jednoga dana pridružiti. Na kraju je došao dan kada je Gospodin dotaknuo njegovo srce te je on počeo prisustvovati s njima, a ubrzo i njihova druga kći. Ova je obitelj počela osjećati pravu radost koja dolazi od blagoslova evanđelja u domu. Martha je od tada vjerno služila kao predsjednica odjela Potpornog društva, a njezin muž je služio u nekoliko poziva unutar okola. Sve je to počelo pjevanjem pjesme, onim malim i jednostavnim što je dotaklo Marthino srce.

Naaman je bio vojskovođa aramskoga kralja, ugledan čovjek, poštovan pred svojim gospodarom; ali je također bio gubav (vidi 2. Kraljevi 5:1). Nakon neuspjelog primitka lijeka od izraelskog kralja za svoju gubu, Naaman je otišao u kuću Elizeja, proroka. Elizej mu je poslao poruku:

»‘Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu, i tijelo će ti opet biti čisto.’

Naaman se naljuti i pođe govoreći: ‘Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu.’ …

Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: ‘Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: Okupaj se, i bit ćeš čist.’

I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta – očistio se!« (2. Kraljevi 5:10–11, 13–14).

Naš prorok, predsjednik Thomas S. Monson, pozvao nas je da svi idemo i spasimo našu braću i sestre. Rekao je: »Svijetu je potrebna vaša pomoć. Postoje noge koje treba umiriti, ruke za uhvatiti, umovi za ohrabriti, srca za nadahnuti i duše za spasiti. Blagoslovi vječnosti vas očekuju.« (»To the Rescue«, Ensign, svibanj 2001, 48; iliLiahona, srpanj 2001, 57).

Svjedočim da mnogi od tih koji trebaju našu pomoć čekaju na nas. Spremni su da njihova odvažna braća i sestre posegnu prema njima i spase ih kroz male i jednostavne stvari. Osobno sam proveo mnoge sate posjećujući manje aktivne članove Crkve čija je srca Gospodin već omekšao, koji su spremni primiti naša svjedočanstva i naše iskrene izraze ljubavi. Kada posegnemo i pozovemo ih, oni će se vratiti Crkvi bez oklijevanja.

Posegnimo prema drugima s vjerom i ljubavi. Sjetimo se Gospodinovog obećanja:

A potrudite li se sve vrijeme svoje izvikujući obraćenje narodu ovomu, i premda samo jednu dušu privedete k meni, kolika li će biti radost vaša s njome u kraljevstvu Oca mojega!

A, evo, ako radost vaša ima biti velika zbog jedne duše koju privedoste k meni u kraljevstvo Oca mojega, kolika li će biti radost vaša, privedete li mnogo duša k meni!« (NiS 18:15–16).

Svjedočim o ljubavi Gospodina prema svoj svojoj djeci. Znam da on živi i da je naš Otkupitelj. U ime Isusa Krista, amen.