Povijati rane njihove

Svatko je od nas blagoslovljen odgovornošću za druge. Za obnašanje svećeništva Božjeg potrebno je biti odgovoran prema Bogu za vječni život njegove djece. To je istinito, to je čudesno, a s vremena na vrijeme može nas prevladati.

Ovdje se večeras nalaze i predsjednici zborova starješina koji znaju o čemu govorim. Evo što se dogodilo jednome od vas. A to se najvjerojatnije dogodilo mnogima od vas i to više od jednom. Detalji se mogu razlikovati, no okolnosti su iste.

Starješina kojeg ne poznajete baš dobro zamolio vas je za pomoć. Upravo je saznao da se još danas mora sa svojom ženom i malenim dječačićem iseliti iz stana u kojem su živjeli i preseliti u drugi u blizini.

On i njegova supruga već su zamolili prijatelja da im posudi kamion taj dan kako bi mogli preseliti svoje stvari. Prijatelj im je posudio kamion. Mladi je otac počeo utovarivati sve što su posjedovali u kamion, no u prvih nekoliko minuta povrijedio je leđa. Prijatelj koji im je posudio kamion bio je prezaposlen da bi im pomogao. Mladi se otac osjećao očajnim. Sjetio se na vas, svoga predsjednika zbora starješina.

Kada vas je zamolio za pomoć bilo je rano poslijepodne. Bio je to dan večernjeg sastanka u Crkvi. Vi ste svojoj supruzi već obećali pomoći u kućanskim poslovima toga dana. Vaša su vas djeca molila da radite nešto s njima, no još se niste primili toga.

Također, znate da su članovi vašeg zbora, osobito oni najvjerniji, oni koje obično zovete za pomoć, najvjerojatnije u istoj vremenskoj stisci kao i vi.

Gospodin je znao da ćete imati takvih dana kada vas je pozvao u ovu službu, stoga vam je dao priču kako bi vas potaknuo. To je prispodoba za prezaposlene obnašatelje svećeništva. Ponekad ju nazivamo priča o dobrom Samarijancu. No, to je zapravo priča o velikom nositelju svećeništva u ove teške prezaposlene posljednje dane.

Priča je savršeno prigodna za preopterećenog svećeničkog slugu. Sjetite se samo da ste Samarijanac, a ne svećenik ili Levit koji je prošao kraj ranjenog čovjeka.

Zacijelo i ne pomišljate na tu priču kada se suočavate s takvim izazovima. No, molim se da hoćete kada opet dođu ti dani, jer zacijelo hoće.

Nije nam rečeno u Svetim pismima zašto je Samarijanac putovao od Jeruzalema do Jerihona. Nije vjerojatno da je pošao sam u šetnju jer je morao znati da pljačkaši vrebaju neoprezne. Pošao je na ozbiljno putovanje i kao što je to bio običaj, sa sobom je vodio teretnu životinju, a nosio je ulje i vino.

U Gospodnjim riječima Samarijanac se kada je vidio ranjena čovjeka zaustavio jer je »imao sućuti«.

No ne samo što je osjećao sućut, on je i djelovao. Uvijek u obzir uzmite i specifičnosti ove priče:

»Pristupi mu, opra rane uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga stavi na svoje kljuse, odvede u gostionicu i preuze za nj brigu.

Sutradan izvadi dva denara i dade ih gostioničaru: ʻBrini se za nj – reče mu – pa ako što više potrošiš, ja ću ti na povratku platiti.ʼ«¹

Vi i nositelji svećeništva koje ste pozvani da vodite, možete imati najmanje tri obećanja: Prvo, Gospodin će vam, ako tražite, dati osjećaj sućuti koju on osjeća za potrebite. Drugo, drugima će, poput gostioničaru, pružiti priliku da vam se pridruže u vašoj službi. I treće, Gospodin će, poput dobrog Samarijanca, nadoknaditi svima koji se pridruže u davanju pomoći potrebitima.

Vaši su predsjednici zbora vjerojatno djelovali prema tim obećanjima više od jednom. Zamolili ste druge iz Gospodinovog svećeništva za pomoć, s povjerenjem da će odgovoriti uz sućut. Niste strahovali upitati one koji su se u prošlosti najčešće odazivali jer ste znali da zasigurno osjećaju sućut. Zamolili ste ih znajući da su u prošlosti osjetili Gospodnju velikodušnost kada su odabrali pomoći. Zamolili ste neke već opterećene znajući da što je veća žrtva, veća je i naknada koju će primiti od Gospodina. Oni koji su u prošlosti pomagali bili su preplavljeni zahvalnošću Spasitelja.

Možda ste vi bili nadahnuti od nikoga ne zatražiti pomoć pri utovaru i istovaru toga kamiona. Kao vođa, vrlo dobro znate članove zbora i njihove obitelji. Gospodin ih poznaje savršeno.

On poznaje onoga čija je supruga bila na rubu živčanog sloma jer njezin muž nije nalazio vremena učiniti ono što je njoj bilo potrebno. On zna koja će djeca biti blagoslovljena gledajući njihova oca kako još jednom odlazi pomoći drugima ili ako je djeci potreban osjećaj da je njihovu ocu stalo do njih toliko da taj dan provede s njima. On također zna kome je potreban poziv služiti, a ne čini se vjerojatnim ili voljnim kandidatom.

Ne možete poznavati sve članove vašeg zbora savršeno dobro, no Bog može. Dakle, kao što ste to već mnogo puta činili, molili ste se da znate koga zamoliti za pomoć služiti drugima. Gospodin zna tko će biti blagoslovljen time što će od njega biti zatražena pomoć i čija će obitelj biti blagoslovljena time što se pomoć neće od njega tražiti. To je objava koju možete očekivati da vam dođe dok vodite u svećeništvu.

Vidio sam da se to dogodilo dok sam bio mladić. Bio sam prvi pomoćnik u svećeničkom zboru. Biskup me je jednog dana nazvao doma. Rekao je kako želi da pođem s njime u posjet jednoj udovici u velikoj potrebi. Rekao mi je da sam mu potreban.

Dok sam ga čekao da dođe po mene, bio sam uznemiren. Znao sam da je biskup imao snažne i mudre savjetnike. Jedan od njih bio je poznati sudac. Drugi je vodio veliku tvrtku i kasnije je postao vrhovni autoritet. Sam biskup će jednoga dana služiti kao vrhovni autoritet. Zašto je biskup govorio neiskusnom svećeniku: »Trebam tvoju pomoć?«

Pa, sada ipak znam što mi je tada mogao reći: »Gospodin te treba kako bi te blagoslovio.« U domu udovice, vidio sam ga, na svoje zaprepaštenje, kako govori ženi da neće dobiti pomoć Crkve dok ne ispuni proračunski obrazac koji joj je ostavio ranije. Na putu doma, kada je vidio koliko sam šokiran, na moje se iznenađenje nasmijao: »Hal, kada bude imala kontrolu nad svojim troškovima, bit će sposobna pomagati drugima.«

Jednom drugom prilikom, moj me je biskup poveo sa sobom u dom roditelja-alkoholičara koji su na vrata poslali dvije preplašene djevojčice da nas prime. Nakon što je posjetio dvije djevojčice, okrenuo se i rekao mi: »Još uvijek ne možemo promijeniti tragediju u njihovim životima, no mogu osjetiti da ih Gospodin voli.«

Druge me je večeri odveo u dom čovjeka koji nije godinama došao u crkvu. Biskup mu je rekao koliko ga voli i koliko je potreban odjelu. Nisam vidio da je to imalo pretjeranog utjecaja na čovjeka. No, tada, i svaki puta kada me je biskup vodio sa sobom, imalo je veliki utjecaj na mene.

Nije bilo moguće saznati moli li se biskup kako bi znao koji će svećenik biti blagoslovljen odlascima s njim u te posjete. Mogao je sa sobom mnogo puta povesti i druge svećenike. No, Gospodin je znao da ću jednoga dana biti biskup koji poziva one čija je vjera zahladnjela da se vrate u toplinu evanđelja. Gospodin je znao da ću jednoga dana nositi breme svećeničke odgovornosti za stotine, čak i tisuće, djece Nebeskog Oca koja su u očajničkim vremenitim potrebama.

Vi mladići ne možete znati koja su djela svećeničke službe koje vam Gospodin priprema dati. No, najveći je izazov za svakog obnašatelja svećeništva dati duhovnu pomoć. Svi mi imamo tu odgovornost. Ona dolazi kada postajemo članovi zbora. Ona dolazi kada postajemo članovi obitelji. Ako vjeru bilo koga iz vašeg zbora ili vaše obitelji napada Sotona, osjetit ćete sućut. Poput službe i milosti Samarijanca, i vi ćete im posluživati iscjeljujućim balzamom za njihove rane u vrijeme potrebe.

U vašoj cjelodnevnoj misionarskoj službi, prilazit ćete tisućama ljudi u velikoj duhovnoj potrebi. Mnogi od njih, sve dok ih ne podučite, neće čak niti znati da imaju duhovne rane koje će, ako ostanu neiscijeljene, dovesti do beskrajnog očaja. Ići ćete na Gospodnji zadatak kako biste ih spasili. Samo Gospodin može poviti njihove duhovne rane dok prihvaćaju uredbe koje ih vode vječnom životu.

Kao član zbora, kao kućni učitelj i kao misionar ne možete pomoći ljudima da poprave duhovno oštećenje ako vaša vjera nije snažna. To znači mnogo više od redovitog čitanja Svetih pisama i molitve nad njima. Molitva u trenutku i brz pogled u Sveta pisma nisu dovoljna pripremu. Ponovna potvrda onoga što će vam trebati dolazi s ovim savjetom iz 84. odsjeka Nauka i saveza: »I ne budite zabrinuti što ćete govoriti. Nego sabirite neprestance u mislima svojim riječi života, a u onaj čas će vam se dati onaj dijelak što je podoban za svakog čovjeka.«²

To se obećanje može potraživati samo ako »sabiremo« riječi života i to činimo neprestance. Dio o sabiranju iz tog stiha Svetih pisama za mene znači osjećati nešto o riječima. Primjerice, kada sam otišao pomoći nekomu čija se vjera o božanskom pozivu proroka Josepha Smitha koleba, navirali su mi osjećaji.

I nisu to samo riječi iz Mormonove knjige. To je osjećaj potvrđivanja istine koja dolazi svaki puta kada pročitam čak i samo nekoliko redaka iz Mormonove knjige. Ne mogu obećati da će doći svakoj osobi pogođenoj sumnjama o proroku Josephu Smithu ili Mormonovoj knjizi. No ja znam da je Joseph Smith prorok obnove. Znam da je Mormonova knjiga riječ Božja i meni je ona dragocjena.

Iz iskustva znam da možete dobiti potvrdu istine od Duha jer je on došao k meni. I vi i ja moramo imati tu potvrdu prije nego li Gospodin učini da susretnemo putnika kojeg volimo, a koji je ranjen od neprijatelja istine.

Postoji još jedna priprema koju trebamo napraviti. Ljudska je karakteristika da otvrdnemo na patnje drugih. To je jedan od razloga zašto je Spasitelj otišao tako daleko izvršivši pomirenje i preuzevši na sebe boli i tuge djece našeg Nebeskog Oca da bi mogao znati kako ih utješiti.

Čak i najbolji smrtni svećenički obnašatelji Nebeskog Oca ne dosežu taj standard suosjećanja tako lako. Naša je ljudska sklonost da budemo nestrpljivi s osobama koje ne mogu vidjeti istinu koja je nama toliko jasna. Moramo biti pažljivi da se naša nestrpljivost ne protumači kao osuda ili odbijanje.

Dok se pripremamo pružiti utjehu Gospodina kao njegovi svećenički sluge, postoji Sveto pismo da nas u tome vodi. Ono sadrži dar koji nam je potreban za naše putovanje, kamo god nas Gospodin pošalje. Dobri Samarijanac je posjedovao taj dar. I nama će biti potreban, a Gospodin nam je rekao kako ga možemo pronaći:

»Stoga, ljubljena braćo moja, nemate li ljubavi, ništa ste, jer ljubav nikad ne prestaje. Prionite, dakle, uz ljubav, koja je od svega najveća, jer sve ima prestati -

No, ljubav je čista Kristova ljubav, a ona traje dovijeka. I tko se god nađe da je njome obuzet u posljednji dan, bit će dobro s njime.

Stoga, ljubljena braćo moja, molite se Ocu svom odlučnošću srca da se onom ljubavlju ispunite kojom on obdari prave sljedbenike Sina svojega Isusa Krista, da postanete sinovi Božji. Da budemo poput njega, kad se on pojavi, jer ćemo ga gledati kakav on jest, da uzmognemo imati to ufanje, da se očistimo kao što je i on čist«³

Molim se da se možemo pripremiti dati svećeničku službu koju je Gospodin za nas pripremio na našem smrtničkom putovanju. U sveto ime Isusa Krista. Amen.