Ove stvari znam

Godine 1992, služeći devet godina kao pomoćnik Dvanaestorici i 22 godine kao član Dvanaestorice, navršio sam 68 godina. Bio sam potaknut započeti nešto što nazivam »Nedovršena skladba«. Prvi dio tog djela ide ovako:

Deset godina kasnije odlučio sam dodati još nekoliko redaka toj pjesmi:

A prošle sam godine dodao ove retke:

I ja znam!

Stražnji prozori našeg doma gledaju na mali cvjetni vrt i šumu koja graniči s potočićem. Jedan zid kuće graniči s vrtom i gusto je prekriven engleskim bršljanom. Većinu godina ovaj je bršljan bio gnjezdilište zeba. Gnijezda u penjačicama sigurna su od lisica, rakuna i mačaka koje vrebaju.

Jednoga dana došlo je do velikog meteža u bršljanu. Čuo se očajnički krik u nevolji dok se pridruživalo 8 ili 10 zeba iz obližnje šume glasajući se na uzbunu. Ubrzo sam vidio uzrok meteža. Zmija je napola skliznula s bršljana i visjela ispred prozora tek toliko da sam je uspio izvući. Središnji dio zmijina tijela imao je dvije izbočine — jasan dokaz da je progutala dva ptića iz gnijezda. U pedeset godina koliko smo živjeli u našem domu nismo vidjeli ništa slično. Bilo je to jedinstveno iskustvo - ili smo barem to mislili.

Nekoliko dana kasnije došlo je do još jednog meteža, ovog puta u penjačici koja prekriva štenaru. Čuli smo iste krikove uzbune i vidjeli okupljanje obližnjih zeba. Znali smo tko je predator. Unuk se popeo na krov štenare i izvukao još jednu zmiju koja je još čvrsto držala mamu pticu uhvaćenu u gnijezdu i usmrćenu.

Pitao sam se: »Što se događa? Je li Edenski vrt ponovno pod opsadom?«

Tada su u moj um doprla upozorenja o kojima su govorili proroci. Nećemo uvijek biti sigurni od neprijateljevog utjecaja, čak i unutar naših vlastitih domova. Trebamo zaštiti naša gnjezdilišta.

Živimo u vrlo opasnom svijetu koji prijeti tim najduhovnijim stvarima. Obitelj, temeljna organizacija za čovječji vijek i vječnost, pod napadom je sila vidljivih i nevidljivih. Neprijatelj je u pohodu. Njegov je cilj nanijeti štetu. Ako može oslabiti i uništiti obitelj, on će uspjeti.

Sveci posljednjih dana prepoznaju duhovnu važnost obitelji i nastoje živjeti tako da se neprijatelj ne može uvući u naše domove. Pronalazimo zaštitu i sigurnost za sebe i svoju djecu u poštivanju saveza koje smo sklopili i živeći prema jednostavnoj poslušnosti koja se očekuje od Kristovih sljedbenika.

Izaija je rekao: »Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje.«²

Taj mir također je obećan u objavama u kojima Gospodin izjavljuje: »Budete li pripravni, bojati se nećete.«³

Potpuna moć svećeništva dana je za zaštitu doma i njegovih ukućana. Otac ima ovlast i odgovornost podučavati svoju djecu, blagoslivljati ih i omogućiti im uredbe evanđelja i svaku drugu potrebnu svećeničku zaštitu. On treba pokazati ljubav, vjernost i poštovanje prema majci kako bi njihova djeca mogla vidjeti tu ljubav.

Spoznao sam da je vjera stvarna moć, a ne samo izraz uvjerenja. Postoji nekoliko stvari koje su snažnije od vjernih molitvi pravedne majke.

Podučite sebe i svoje obitelji o daru Duha Svetoga i pomirenju Isusa Krista. Nećete učiniti veće djelo od onoga među zidovima svog vlastitog doma.

Znamo da smo duhovna djeca nebeskih roditelja kako bismo ovdje na zemlji primili naša smrtna tijela i bili iskušani. Mi koji imamo smrtna tijela imamo moć nad bićima koja ih nemaju.⁴ Slobodni smo odabrati po volji i odlučiti o svojim djelima, ali nismo slobodni izabrati posljedice. One dolaze onako kako dolaze.

Sloboda izbora definirana je u Svetim pismima kao »moralna sloboda«, što znači da možemo birati između dobra i zla. Neprijatelj nas nastoji iskušati da zlorabimo našu moralnu slobodu izbora.

Sveta nas pisma podučavaju da »svatko uzmogne djelovati po nauku i načelu što spada na budućnost u skladu s ćudorednim opredjeljivanjem što mu ga ja dadoh da svatko odgovoran bude za grijehe svoje u dan suda«.⁵

Alma je podučio da »Gospod… ne može promatrati grijeh popustljivo ni u najmanjoj mjeri«.⁶ Kako bismo to razumjeli, moramo odvojiti grijeh od grešnika.

Na primjer, kada su pred Spasitelja doveli ženu uhvaćenu u preljubu, očito krivu, on je riješio slučaj sa sedam riječi: »Idi i od sada ne griješi više.«⁷ To je duh njegovog službeništva.

Tolerancija je vrlina, ali, poput svih vrlina, kada se pretjera, pretvara se u porok. Trebamo biti pažljivi sa »zamkom tolerancije« kako ne bismo bili uhvaćeni u nju. Popustljivost koja nastaje slabljenjem zakona zemlje, kako bi se tolerirala legalna djela nemorala, ne umanjuju ozbiljnost duhovne posljedice što je rezultat kršenja Božjeg zakona ćudoređa.

Svi su rođeni sa svjetlom Kristovim, vodećim utjecajem koji omogućava svakoj osobi prepoznati ispravno od pogrešnoga. Ono što činimo s tim svjetlom i kako odgovaramo na poticaje da živimo pravedno, dio je ispita smrtnosti.

»Jer, gle, Duh je Kristov udijeljen svakomu čovjeku da razluči dobro od zla. Stoga vam pokazujem put do suda. Sve, naime, ono što poziva da se čini dobro i što nuka da se u Krista vjeruje, proistječe iz moći i dara Kristova. Stoga savršenom spoznajom prepoznajete da je to od Boga.«⁸

Svatko od nas mora biti u stanju odgovoriti na nadahnuće i poticaje Duha Svetoga. Gospodin ima načina kako u naše umove izliti čistu razumnost da bi nas poticao, vodio, podučavao i upozoravao. Svaki Božji sin ili kći mogu trenutačno znati stvari koje trebaju znati. Naučite primiti i djelovati prema nadahnuću i objavi.

Od svega što sam pročitao, podučio i naučio, jedna od najdragocjenijih i najsvetijih istina koju mogu ponuditi moje je naročito svjedočanstvo o Isusu Kristu. On živi. Ja znam da on živi. Ja sam njegov svjedok. I o njemu mogu svjedočiti. On je naš Spasitelj, naš Otkupitelj. U to sam siguran. O tome svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.