2010. – 2019.
Nada iz Božjeg svjetla
Travnja 2013


Nada iz Božjeg svjetla

Kada nastojimo povećati svoju ljubav za Boga i naše bližnje, svjetlo evanđelja okružit će nas i uzdignuti.

Pristup prosvjetljenju

Imam dragu sliku u svojem uredu pod nazivom Pristup prosvjetljenju. Oslikao ju je moj prijatelj, danski umjetnik Johan Benthin, koji je bio prvi predsjednik okola u Kopenhagenu u Danskoj.

Slika prikazuje mračnu sobu s otvorenim vratima kroz koja dopire svjetlo. Zanimljivo mi je da svjetlo koje dopire kroz vrata ne osvjetljava cijelu sobu ‒ nego samo prostor odmah ispred vrata.

Za mene su tama i svjetlo na ovoj slici metafora života. Dio je našega stanja kao smrtnih bića da ponekada osjećamo kao da smo okruženi tamom. Možda smo izgubili voljene; dijete je možda zastranilo; možda smo dobili uznemirujuću liječničku dijagnozu; možda imamo izazove sa zaposlenjem ili smo opterećeni sumnjama ili strahovima; ili osjećamo da smo sami ili nevoljeni.

No iako možemo osjećati da smo izgubljeni usred svojih okolnosti, Bog obećava nadu svojeg svjetla ‒ obećava osvijetliti put pred nama i pokazivati nam put dalje u tamu.

Soba ispunjena tamom

Htio bih vam ispričati o ženi koje je odrasla u sobi ispunjenoj tamom ‒ zvat ću je Jane.

Od vremena kada je Jane imala tri godine, opetovano su je tukli, omalovažavali i zlostavljali. Prijetili su joj i rugali se. Budila se svakoga jutra ne znajući hoće li preživjeti do idućega dana. Ljudi koji su je trebali štititi bili su oni koji su je mučili ili dozvoljavali da se zlostavljanje nastavi.

Kako bi se zaštitila, Jane je naučila kako prestati osjećati. Nije imala nadu u spasenje, pa je oguglala na užas svoje stvarnosti. U njezinom svijetu nije bilo svjetla, pa se pomirila s tamom. S umrtvljenošću koja može doći samo od stalnog i neumoljivog kontakta sa zlom, prihvatila je činjenicu da svaki trenutak može biti njezin posljednji.

Tada, u dobi od 18 godina, Jane je otkrila Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Radost i nada obnovljenog evanđelja proželi su njezino srce i ona je prihvatila poziv da bude krštena. Po prvi je puta svjetlo ušlo u njezin život i ona je vidjela sjajan put pred sobom. Napustila je tamu svojega svijeta i odlučila je pohađati školu koja se nalazila jako daleko od njezinog zlostavljača. Konačno se osjećala oslobođenom od okružja tame i zla ‒ slobodna uživati u Spasiteljevoj dražesnom miru i čudesnom iscjeljenju.

Međutim, godinama kasnije nakon što je njezin zlostavljač preminuo, Jane su ponovno uznemirivali grozni događaji njezine mladosti. Duboka tuga i ljutnja prijetile su uništiti predivno svjetlo koje je pronašla u evanđelju. Shvatila je da ako dozvoli tami da je prožme onda će njezin mučitelj slaviti konačnu pobjedu.

Potražila je savjetovanje i liječničku pomoć te je počela shvaćati da je za nju najbolji put prema iscjeljenju razumjeti i prihvatiti kako tama postoji ‒ no da ne boravi u njoj. Jer, kao što je znala, i svjetlo postoji ‒ i tu je odabrala boraviti.

Uzimajući u obzir njezinu tamnu prošlost, Jane je lako mogla postati osvetoljubiva i nasilna. No nije. Oduprla se iskušenju da širi tamu, odbijajući prepustiti se ljutnji, boli ili cinizmu. Umjesto toga, čvrsto je prionula uz nadu da uz Božju pomoć može biti iscijeljena. Odabrala je zračiti svjetlo i posvetila je svoj život pomaganju drugima. Ova ju je odluka osposobila da ostavi prošlost iza sebe i zakorači u veličanstvenu budućnost.

Postala je učiteljica, a danas, desetljećima kasnije, njezina je ljubav utjecala na život stotina djece, pomažući im spoznati da su vrijedna i važna. Postala je neumorni branitelj slabih, maltretiranih i obeshrabrenih. Ona gradi, snaži i nadahnjuje sve oko sebe.

Jane je naučila da iscjeljenje dolazi kada se odmaknemo od tame i kročimo prema nadi žarkijeg svjetla. U ovoj praktičnoj primjeni vjere, nade i dobrotvornosti nije samo promijenila vlastiti život, već je zauvijek blagoslovila živote mnogih drugih.

Svjetlost prianja uz svjetlost

Među vama možda ima onih koji se osjećaju kao da ih tama prisvaja. Možda osjećate da ste opterećeni brigom, strahom ili sumnjom. Vama i svima nama ponavljam predivnu i nedvojbenu istinu: Božje svjetlo je stvarno. Ono je dostupno svima! Daje život svemu.1 Ima moć omekšati žalac najdublje rane. Može biti iscjeljujući melem za usamljenost i bolest naše duše. U brazdama očaja, može zasaditi sjeme sjajnije nade. Može prosvijetliti najdublje doline tuge. Može rasvijetliti put pred nama i voditi nas kroz najtamniju noć u obećanje nove zore.

To je »Duh Isusa Krista« koji »svjetlost daje svakomu čovjeku koji dođe na svijet«.2

Ipak, duhovno svjetlo rijetko dolazi onima koji samo sjede u tami čekajući da netko stisne prekidač. Potrebno je djelo vjere kako bi nam se otvorile oči za svjetlo Kristovo. Duhovno svjetlo ne može se razlučiti putenim očima. Sam Isus Krist je naučavao: »Ja sam svjetlo što u tami svijetli, a tama ga ne obuzimlje.«3 Jer »zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati.«4

Stoga, kako otvaramo svoje oči za vjeru u Božje svjetlo?

Prvo, počnite gdje jeste.

Nije li predivno znati da ne moramo biti savršeni kako bismo iskusili blagoslove i darove našega Nebeskog Oca? Ne trebamo čekati da prijeđemo ciljnu ravninu kako bismo primili Božje blagoslove. Zapravo, nebesa se počinju otvarati i blagoslovi neba počinju kapati na nas u prvim koracima koje poduzmemo prema svjetlu.

Savršeno mjesto za početi je upravo ovdje gdje se sada nalazite. Nije važno što možda mislite koliko ste nedorasli ili koliko smatrate da ste iza ostalih. Onoga trenutka kada počnete tražiti svojeg Nebeskog Oca, istoga trenutka nada njegovog svjetla počet će razbuđivati, oživljavati i oplemenjivati vašu dušu.5 Tama se možda neće razići sva odjednom, ali sigurno kao što noć popušta pred zorom, svjetlost će doći.

Drugo, okrenite svoje srce Gospodinu.

Uzdignite svoju dušu u molitvi i objasnite svojem Nebeskom Ocu kako se osjećate. Priznajte svoje nedostatke. Otvorite svoje srce i izrazite svoju zahvalnost. Upoznajte se s kušnjama s kojima se suočavate. Preklinjite ga u Kristovo ime za snagu i potporu. Ištite da vaše uši mogu biti otvorene, da možete čuti njegov glas. Ištite da vaše oči mogu biti otvorene, da možete vidjeti njegovo svjetlo.

Treće, kročite u svjetlu.

Vaš Nebeski Otac zna da ćete činiti pogreške. Zna da ćete posrtati ‒ vjerojatno puno puta. To ga ražalošćuje, no on vas voli. Ne želi skršiti vaš duh. Naprotiv, želi da se uzdignete i postanete osoba koja ste stvoreni postati.

U tu svrhu poslao je svojega Sina na ovu zemlju da osvijetli stazu i pokaže nam kako sigurno prijeći kamene spoticanja postavljene na naš put. Dao nam je evanđelje koje naučava put sljedbenika. Podučava nas onome što moramo znati, činiti i biti kako bismo kročili u njegovoj svjetlosti, slijedeći otiske stopa njegovoga ljubljenog Sina, našeg Spasitelja.

Svjetlo prevladava tamu

Da, griješit ćemo.

Da, posrnut ćemo.

No, kada nastojimo povećati svoju ljubav za Boga i naše bližnje, svjetlo evanđelja okružit će nas i uzdignuti. Tama će zasigurno iščeznuti jer ne može postojati u nazočnosti svjetla. Kada se približavamo Bogu, on će se približavati nama.6 I dan za danom, nada Božjeg svjetla rast će u nama: »Sve svjetlija i svjetlija sve do dana savršenosti.«7

Sve koji osjećaju da kroče u tami pozivam da se oslone na ovo sigurno obećanje koje je izrekao Spasitelj čovječanstva: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.«8

Svjetlo u Africi

Prije nekoliko godina moja supruga Harriet i ja imali smo nezaboravno iskustvo tijekom kojeg smo vidjeli ispunjenje ovog obećanja. Bili smo u zapadnoj Africi, predivnom dijelu svijeta gdje Crkva raste, a sveci posljednjih dana su očaravajući. Međutim, zapadna Afrika suočava se sa svojim izazovima. Konkretno, rastužilo me je siromaštvo koje sam vidio. U gradovima vlada velika nezaposlenost i obitelji se često muče kako bi osigurale svoje svakodnevne potrebe i svoju sigurnost. Slomilo mi je srce kada sam spoznao da mnogi od naših dragocjenih članova Crkve žive u takvoj oskudici. No, također sam saznao da si ovi divni članovi međusobno pomažu kako bi olakšali svoje teške terete.

Naposljetku smo došli u jedno od naših sastajališta u blizini velikog grada. No, umjesto da smo našli ljude opterećene i obuzete tamom, otkrili smo radosne ljude koji su zračili svjetlošću! Radost koju su osjećali za evanđelje bila je zarazna i uzdigla nam je naš duh. Ljubav koju su nam iskazali zazivala je poniznost. Njihovi su osmjesi bili iskreni i zarazni.

Sjećam se kako sam se u tom trenutku pitao može li doista postojati sretniji narod na površju zemaljskom. Iako su ovi dragi sveci bili okruženi teškoćama i iskušenjima, bili su ispunjeni svjetlom.

Sastanak je započeo i ja sam počeo govoriti. No, ubrzo je nestalo struje u zgradi, a mi smo ostali u potpunoj tami.

Neko vrijeme jedva da sam ikoga vidio u kongregaciji, no mogao sam vidjeti i osjetiti blistave i predivne osmjehe naših svetaca. O, kako li sam volio biti s tim predivnim ljudima!

Tama se u kapeli nastavila pa sam sjeo pokraj svoje supruge i pričekao da se struja vrati. Dok smo čekali, dogodilo se nešto čudesno.

Nekoliko je glasova počelo pjevati jednu od crkvenih pjesama obnove. Zatim su se ostali pridružili. A, onda još njih. Ubrzo je predivan i sveobuhvatan zbor glasova ispunio kapelu.

Ovi članovi Crkve nisu trebali pjesmarice; znali su svaku riječ crkvene pjesme koju su pjevali. I pjevali su jednu pjesmu za drugom sa snagom i duhom koji su dotaknuli moju dušu.

Naposljetku, svjetla su se ponovno upalila i obasjala prostoriju svjetlošću. Harriet i ja smo se pogledali, a obrazi su nam bili mokri od suza.

Posred velike tame, ovi prekrasni, predivni sveci ispunili su ovu crkvenu zgradu i naše duše svjetlom.

Bio je to potpuno dirljivi trenutak za nas ‒ onaj koji Harriet i ja nikada nećemo zaboraviti.

Dođite na svjetlo

Da, s vremena na vrijeme naši se životi mogu učiniti dirnutima, pa čak i obavijenima tamom. Ponekada će se noć koja nas okružuje činiti nesnosnom, ožalošćujućom i zastrašujućom.

Moje se srce žalosti zbog mnogih patnji s kojima se neki od vas suočavate, zbog bolne samoće i zamornih strahova koje možda proživljavate.

Ipak, svjedočim da je naša živuća nada u Kristu Isusu! On je istiniti, čisti i snažan prilaz u božansko prosvjetljenje.

Svjedočim da uz Krista tama ne može uspjeti. Tama neće pobijediti nad svjetlom Kristovim.

Svjedočim da se tama ne može oduprijeti blistavoj svjetlosti Sina živućega Boga!

Pozivam svakoga od vas da mu otvorite svoje srce. Tražite ga kroz proučavanje i vjeru. Dođite u njegovu Crkvu, Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Učite od njega i njegovog evanđelja, aktivno sudjelujte, međusobno si pomažite i radosno služite našemu Bogu.

Braćo i sestre, čak i nakon najtamnije noći, Spasitelj svijeta vodit će vas do postupne, dražesne i jarke zore koja će zasigurno svanuti u vama.

Kada kročite prema nadi Božjeg svjetla, otkrit ćete sućut, ljubav i dobrotu brižnoga Nebeskog Oca u kojem »nikakve tame nema«.9 O ovome svjedočim, u sveto ime Isusa Krista. Amen.