Čvrst temelj

Dana 17. listopada 1989. godine, vozeći se kući nakon posla, približio sam se semaforu na raskrižju ulica Market i Beale u San Fanciscu, Kalifornija. U tom sam trenutku osjetio kako se automobil trese i pomislio sam: »Mora da se guma probušila.« Dok se automobil tresao, primijetio sam autobus vrlo blizu mene i pomislio sam: »Ovaj me je autobus upravo udario!« Automobil se sve više i više tresao, a ja sam pomislio: »Mora da su sve četiri gume probušene!« No, to nije bilo niti zbog probušenih guma niti zbog autobusa — dogodio se snažni potres! Stao sam na crveno svjetlo semafora i vidio da je pločnik naboran poput morskih valova koji se valjaju Market Streetom. Visoka poslovna zgrada ispred mene njihala se s jedne strane na drugu, a sa stare zgrade s moje lijeve strane počele su padati cigle dok se zemlja i dalje tresla.

Potres Loma Prieta pogodio je zaljevsko područje San Fancisca u 17.04 sati taj dan i 12.000 ljudi ostalo je bez doma.

Potres je uzrokovao ozbiljne štete u zaljevskom području San Fancisca, najzamjetnije na nestabilnoj zemlji San Fancisca i Oaklanda. U San Fanciscu, okrug Marin »izgrađen je na odlagalištu sačinjenom od mješavine pijeska, zemlje, krša… i drugih materijala koji sadrže visoki postotak podzemnih voda. Nešto nasipa sačinjava šljunak bačen u zaljev San Francisco nakon potresa 1906. godine.«¹

Negdje 1915. godine na odlagalištu su izgrađene stambene zgrade. U potresu 1989. godine nekonsolidirano vodom zasićeno blato, pijesak i šljunak pretvorili su se u tekuću masu koja je rušila zgrade. Zgrade nisu bile izgrađene na čvrstim temeljima.

Potres u Loma Prieta pogodio je mnoge živote, uključujući i moj. Razmišljajući o događajima tog dana ponovno sam u svojim mislima i srcu potvrdio da kako bismo uspješno izdržali oluje, potrese i životne nesreće, trebamo graditi na čvrstim temeljima.

Nefijski prorok Helaman dao je nepogrešivu jasnoću važnosti izgrađivanja naših života na čvrstim temeljima, temeljima Isusa Krista: »A evo, sinovi moji, sjetite se, sjetite da morate sazdati temelj svoj na stijeni – Otkupitelju našem koji je Krist, Sin Božji; da đavao, kad pošalje svoje snažne vjetrove, da, svoje strijele u vihoru, da, kad sav gràd njegov i snažna oluja udari na vas, ne uzmogne imati nikakve moći nad vama da vas povuče u ponor bijede i beskrajna jada, zbog stijene na kojoj ste sazdani, koja je temelj pouzdan, temelj na kojem ljudi ne padaju ako na njem grade« (Helaman 5:12).

U razvoju suvremenih hramova velika se pažnja pridaje dizajnu, projektiranju i korištenju građevnih materijala. Temeljito ispitivanje tla i geološka istraživanja trebaju se napraviti na mjestu gdje će se graditi hram. Studije vjetra, kiše i vremenskih promjena na području trebaju se razmotriti kako bi se izgrađeni hram mogao suprotstaviti ne samo olujama i uobičajenoj klimi na tom području, već se hram treba projektirati i pozicionirati kako bi se odupirao neočekivanim potresima, tajfunima, poplavama i drugim prirodnim nepogodama koje se mogu dogoditi. U mnogim hramovima beton ili čelični stupovi zabijaju se duboko u zemlju kako bi učvrstili hramske temelje.

Poput projektanata i graditelja u naše vrijeme, naš brižni i ljubazni Otac na Nebu i njegov Sin pripremili su nacrte, alate i druge izvore za našu upotrebu kako bismo mogli graditi i uokviriti svoje živote da budu sigurni i nepokolebljivi. Nacrt je naum spasenja, veliki naum sreće. Naum nam daje jasnu sliku i razumijevanje početka i kraja te suštinske korake, uključujući i uredbe, koji su potrebni svakom Očevom djetetu da bi bilo sposobno vratiti se u njegovu nazočnost i prebivati s njim zauvijek.

Vjera, pokajanje, krštenje, dar Duha Svetoga i ustrajnost do kraja dio su »nacrta« života. Pomažu nam oblikovati odgovarajuće blokove koji će usidriti naše živote u pomirenje Kristovo. Oni oblikuju i uokviruju potpornu strukturu svačijeg života. Tada, baš kao što i nacrti hrama imaju specifikacije koje daju detaljne upute kako oblikovati i integrirati bitne dijelove, molitva, čitanje Svetih pisama, blagovanje sakramenta i primanje suštinskih svećeničkih uredbi postaju »specifikacije« koje pomažu integrirati i povezati strukturu života.

Važna je ravnoteža u primjeni tih specifikacija. Primjerice, u procesu stvaranja betona, precizne količine pijeska, šljunka, cementa i vode koriste se kako bi se postigla maksimalna snaga. Netočna količina ili izuzeće nekog od tih elemenata učinit će beton slabim i on neće moći obavljati svoju važnu funkciju.

Na isti način, ako u svojim životima ne ostvarimo odgovarajuću ravnotežu između svakidašnje osobne molitve i proučavanja Svetih pisama, tjednog jačanja blagovanjem sakramenta i čestog sudjelovanja u svećeničkim uredbama poput hramskih uredbi, i nama prijeti rizik od slabljenja u našoj duhovnoj strukturnoj snazi.

Pavao je u poslanici Efežanima to rekao na ovaj način, što možemo i primijeniti na potrebu za uravnoteženim i integriranim razvojem naše ličnosti i duše: »U njemu sva zgrada, čvrsto povezana, raste u sveti hram u Gospodinu« (Efežanima 2:21).

Molitva je jedan od najosnovnijih i najvažnijih blokova za izgradnju temelja naše vjere i ličnosti. Kroz molitvu imamo mogućnost izraziti našu zahvalnost, ljubav i odanost Bogu. Kroz molitvu možemo podložiti svoju volju njegovoj i zauzvrat primiti snagu kako bismo uskladili svoje živote s njegovim podučavanjima. Molitva je put koji možemo pratiti u traženju njegova utjecaja u našim životima, čak i otkrivenje.

Alma je podučavao: »Svjetuj se s Gospodom u svemu što činiš, i on će te na dobro upraviti. Da, kad liježeš noću, liježi u Gospodu da bdije nad tobom za tvoga sna, a kad se jutrom dižeš, srce nek ti se ispuni zahvaljivanjem Bogu. A budeš li to uvijek činio, bit ćeš uzvišen u posljednji dan« (Alma 37:37).

Dijeljenje naših misli, osjećaja i želja s Bogom kroz iskrenu i duboku molitvu trebalo bi postati za svakog od nas važno i prirodno poput disanja i jedenja.

Pretraživanje Svetih pisama svakodnevno također će utvrditi našu vjeru i ličnost. Baš kao što trebamo hranu da hranimo naša tijela, naši duhovi i duše bit će nadopunjeni i ojačani slavljenjem riječi Kristovih sadržanih u riječima proroka. Nefi je podučavao: »Zato, rekoh vam, gostite se riječima Kristovim, jer, gle, riječi će vam Kristove reći sve što vam je činiti« (2. Nefi 32:3).

Čitanje pisama jest dobro, no čitanje samo po sebi nije dovoljno za hvatanje pune širine i dubine Spasiteljevog nauka. Traženje, promišljanje i primjenjivanje riječi Kristovih kako podučavaju Sveta pisma donijet će mudrost i saznanje iznad našeg smrtničkog shvaćanja. To će ojačati našu obvezu i pružiti nam duhovne zalihe da radimo najbolje što možemo u svim situacijama.

Jedan od najvažnijih koraka kojim možemo ojačati naše živote i ostati čvrsto povezani sa Spasiteljem kao temeljem jest dostojno blagovati sakrament svaki tjedan. Sakramentalna uredba svakom članu Crkve pruža priliku promisliti o svom životu unaprijed, razmisliti o postupcima ili nepoduzimanju nekih postupaka za koja se treba pokajati, a zatim blagovati kruh i vodu kao svete simbole u spomen tijela i krvi Isusa Krista, u svjedočanstvo njegova Pomirenja. Ako iskreno i ponizno blagujemo, obnavljamo vječne saveze, očišćeni smo i posvećeni te primamo obećanje da ćemo imati njegova Duha s nama uvijek. Duh djeluje kao vrsta veziva, karika koja ne samo da posvećuje nego i donosi stvari u naše sjećanje te opetovano svjedoči o Isusu Kristu. Dostojno blagovanje sakramenta jača našu osobnu vezu s kamenom temeljcem, jednakim Isusu Kristu.

Tijekom svog službeništva Spasitelj je s ljubavlju i jasnoćom podučavao nauk, načela i potrebna djela koja će čuvati naše živote i jačati našu ličnost. Na kraju Propovijedi na gori, izjavio je:

»Stoga tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, prispodobit će se mudru čovjeku koji sagradi kuću na stijeni.

Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi, i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer, ‒ utemeljena je na stijeni.

Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, prispodobit će se ludu čovjeku koji sagradi kuću na pijesku.

Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi, i sruče se na tu kuću, i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika« (3. Nefi 14:24–27; vidi i Matej 7:24–27).

Braćo i sestre, nitko od nas ne bi svjesno izgradio dom, mjesto rada ili svete objekte za štovanje na pijesku ili šljunku ili bez odgovarajućih nacrta i materijala. Prihvatimo zato Spasiteljev poziv da dođemo k njemu. Sagradimo naše živote na sigurnim i čvrstim temeljima.

Ponizno svjedočim da sidrenjem naših života u Isusu Kristu i njegovom pomirenju te pažljivim slijeđenjem njegovog nauma za našu sreću, uključujući i svakodnevnu molitvu, dnevno proučavanje Svetih pisama i tjedno blagovanje sakramenta, bit ćemo ojačani, iskusit ćemo stvaran osobni rast i trajno obraćenje, bolje ćemo se pripremiti kako bismo se uspješno suprotstavili olujama i životnim nedaćama; iskusit ćemo obećanu radost i sreću; i imat ćemo povjerenja da su naši životi sagrađeni na čvrstim temeljima ‒ temeljima koji se nikada neće urušiti. U sveto ime Isusa Krista. Amen.