Moć izbavljenja

Imam vrlo dobrog prijatelja koji mi pošalje novu kravatu za zasjedanje tijekom kojeg ću govoriti na svakom općem saboru. Ima sjajan ukus, slažete se?

Moj se mladi prijatelj suočava s nekim teškim izazovima. Oni ga ograničavaju na neke načine, no na druge je načine osobit. Na primjer, njegova smionost kao misionara nadmašuje onu Mosijinih sinova. Jednostavnost njegovih vjerovanja čini njegova uvjerenja nevjerojatno čvrstima i postojanim. Vjerujem da je u Scottovim mislima nezamislivo to što nisu svi članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, što nisu svi pročitali Mormonovu knjigu, kao ni to što nemaju svi svjedočanstvo o njezinoj istinitosti.

Prepričao bih vam događaj iz Scottova života kada je prvi puta sam letio zrakoplovom da bi posjetio svojeg brata. Susjed koji je sjedio u blizini prisluškivao je Scottov razgovor s osobom blizu njega.

»Zdravo, zovem se Scott. Kako se vi zovete?«

Njegov mu je suputnik rekao svoje ime.

»Što vi radite?«

»Ja sam inženjer.«

»To je lijepo. Gdje živite?«

»U Las Vegasu.«

»Imamo hram tamo. Znate li gdje je mormonski hram?«

»Da. To je predivna građevina.«

»Jeste li vi mormon?«

»Ne.«

»Pa, trebali biste biti. To je sjajna vjera. Jeste li čitali Mormonovu knjigu?«

»Ne.«

»Pa, trebali biste. To je sjajna knjiga.«

Zdušno se slažem sa Scottom — Mormonova knjiga je sjajna knjiga. Riječi proroka Josepha Smitha citirane na uvodnoj stranici Mormonove knjige uvijek su mi posebno zvučale: »Kazao sam braći da je Mormonova knjiga najtočnija od svih knjiga na zemlji, te zaglavni kamen naše religije, i da će čovjek doći bliže Bogu pridržavajući se njezinih pouka, nego bilo koje druge knjige.«

Ove godine, na našim satovima Nedjeljne škole proučavamo Mormonovu knjigu. Dok se pripremamo i sudjelujemo trebamo biti motivirani da slijedimo Scottov smioni primjer u iskazivanju svoje ljubavi za ovo posebno Sveto pismo drugima koji nisu naše vjere.

Glavna tema Mormonove knjige izražena je u posljednjem stihu prvog poglavlja 1. Nefija. Nefi je napisao: »Pokazat ću vam kako je blago milosrđe Gospodnje vrhu svih onih koje on izabra; zbog vjere njihove da im udjeli moć, i to snagu izbavljenja« (1. Nefi 1:1).

Želim govoriti o tome kako nas Mormonova knjiga, koja je nježno milosrđe sačuvano za ove posljednje dane, izbavljuje podučavajući nas na čist i “najtočnij[i]” način nauku Kristovom.

Mnoge priče Mormonove knjige su priče o izbavljenju. Lehijev odlazak u pustinju s njegovom obitelji vezan je uz izbavljenje od uništenja Jeruzalema. Priča o Jaredovcima je priča o izbavljenju, a tako je i priča o Mulekijcima. Alma mlađi izbavljen je od grijeha. Helemanovi mladi ratnici izbavljeni su u bitci. Nefi i Lehi izbavljeni su iz zatvora. Tema izbavljenja očita je kroz cijelu Mormonovu knjigu.

Dvije su priče u Mormonovoj knjizi koje su vrlo slične i naučavaju istu važnu lekciju. Prva se nalazi u knjizi Mosijinoj, počevši od 19. poglavlja. Ovdje učimo o kralju Limhiju koji živi u zemlji Nefijevoj. Lamanci su ratovali protiv naroda Limhijevog. Ishod rata bio je taj da su Lamanci dozvolili kralju Limhiju vladati svojim narodom, no oni bi bili u njihovom ropstvu. Bio je to vrlo nesiguran mir (Vidi Mosija 19–20).

Kada su Limhijevom narodu dozlogrdila lamanska zlostavljanja, uvjerili su svojeg kralja da pođu u rat protiv Lamanaca. Tri je puta Limhijev narod bio poražen. Težak jaram postavljen je na njih. Naposljetku su se ponizili i snažno zavapili Gospodinu da ih izbavi (vidi Mosija 21:1–14.) U retku 15 poglavlja 21 zapisan je Gospodinov odgovor: »A eto, Gospod kao da ne ču vapaj njihov zbog bezakonja njihovih. Ipak, ču Gospod vapaje njihove i poče smekšavati srca Lamanaca, te oni stadoše olakšavati bremena njihova. No, Gospodu se ne učini prikladnim da ih izbavi iz sužanjstva.«

Ubrzo nakon što su došli Amon i mala skupina muškaraca iz Zarahemle, zajedno s Gideonom — jednim od vođa Limhijevog naroda – osmislili su plan koji je bio uspješan i pobjegli su Lamanskim zlostavljanjima. Gospodin je bio spor čuti njihove vapaje. Zašto? Zbog njihovih bezakonja.

Druga priča slična je na mnogo načina, ali i ponešto drugačija. Izvještaj je zapisan u Mosiji 24.

Alma i njegov narod naselili su se u zemlji Helam, a zatim je lamanska vojska došla na granice zemlje. Susreli su se i dogovorili mirno rješenje (Vidi Mosija 23:25–29). Ubrzo su lamanski vođe počeli nametati svoju volju Alminom narodu te su im postavili težak jaram za nositi (vidi Mosija 24:8). U retku 13 čitamo: »I dogodi se: Glas im Gospodnji doprije do njih u nevoljama njihovim govoreći: Podignite glave svoje i utješite se, jer znadem za savez što ga sa mnom sklopiste. I ja ću biti saveznik narodu svojemu i izbavit ću ih iz ropstva.«

Almin narod izbavljen je iz ruku Lamanaca te su se sigurno uspjeli vratiti i ujediniti s narodom Zarahemle.

Koja je bila razlika između Alminog naroda i naroda kralja Limhija? Očigledno je bilo nekoliko razlika: Almin narod bio je miroljubiv i pravedniji; već su bili kršteni i ušli su u savez s Gospodinom; ponizili su se pred Gospodinom i prije negoli su njihove nevolje započele. Zbog svih tih razlika bilo je prikladno i pošteno da ih Gospodin izbavi brzo i na čudesan način iz ruku koje su ih držale u zatočeništvu. Sveta pisma podučavaju nas o Gospodinovoj moći izbavljenja.

Proroštva koja pretkazuju život i poslanje Isusa Krista obećavaju nam izbavljenje koje će on omogućiti. Njegovo pomirenje i uskrsnuće omogućuju svima nama spas od tjelesne smrti i, ukoliko se pokajemo, spas od duhovne smrti, donoseći sa sobom blagoslove vječnoga života. Bog je navijestio Mojsiju obećanja o pomirenju i uskrsnuću, obećanja u izbavljenju od tjelesne i duhovne smrti, kada je rekao: “Jer, gle, to je djelo moje i slava moja — ostvarivati besmrtnost i život vječni za čovjeka” (Mojsije 1:39).

Nasuprot predivno osmišljenim uvjerenjima koja su nam dana u Svetim pismima nalazimo suprotstavljene snage sekularizma upuštenog u osporavanje dugogodišnjih uvjerenja u svetim spisima – spisima koja su nam pružala vodstvo tijekom ovih mnogih stoljeća u utvrđivanju vječnih vrlina i mjerila za naše ponašanje tijekom života. Izjavljuju da su naučavanja u Bibliji lažna, a učenja Gospodina zastarjela. Izjavljuju da svaka osoba mora imati slobodu odrediti vlastita mjerila; pokušavaju promijeniti prava vjernika, suprotno onome što se naučava u Svetim pismima i riječima proroka.

Kakav je blagoslov imati zapis poslanja našeg Gospodina i Spasitelja objavljen u Mormonovoj knjizi kako bi nadodao drugo svjedočanstvo nauku izjavljenom u Bibliji. Zašto je bitno za svijet da ima i Bibliju i Mormonovu knjigu? Vjerujem da se odgovor nalazi u trinaestom poglavlju 1. Nefija. Nefi je zapisao: »I anđeo mi prozbori, govoreći: Ti posljednji zapisi što ih vidje među poganima [Mormonova knjiga] utvrdit će istinitost prvih [Biblije] koji su od dvanaestorice apostola Jaganjčevih, i razglasit će ono jasno i dragocjeno što iz ovih bi uklonjeno. I razglasit će svim plemenima, jezicima i pucima da Jaganjac Božji jest Sin Oca vječnoga i Spasitelj svijeta, te da svi ljudi moraju k njemu pristupiti, inače ne mogu biti spašeni« (redak 40).

Niti su Biblija niti Mormonova knjiga same po sebi dovoljne. Obje su nam nužne kako bismo naučavali i učili o punom i cjelokupnom naumu Kristovom. Potreba za drugom ne umanjuje ijednu od njih. I Biblija i Mormonova knjiga nužne su za naše spasenje i uzvišenje. Kao što je predsjednik Ezra Taft Benson tako snažno naučavao: »Kada se koriste zajedno, Biblija i Mormonova knjiga postiđuju lažne nauke« (»A New Witness for Christ«, Ensign, studeni 1984, 8).

Želim završiti navodeći dvije priče – jedna iz Starog zavjeta, druga iz Mormonove knjige – kako bih pokazao da su knjige sukladne jedna s drugom.

Priča o Abrahamu počinje s njegovim izbavljenjem od idolopokloničkih Kaldejaca (vidi Postanak 11:27–31; Abraham 2:1–4). On i njegova supruga, Sara, izbavljeni su iz svoje tuge i obećano im je da će kroz njihovo potomstvo svi narodi zemlje biti blagoslovljeni (vidi Postanak 18:18).

Stari zavjet sadrži zapis o tome da Abraham odvodi Lota, svojeg nećaka, sa sobom iz Egipta. S danim pravom odabira zemlje, Lot je odabrao ravnicu Jordana i podignuo je svoj šator okrenut prema Sodomi, gradu velike opačine (vidi Postanak 13:1–12). Većini problema s kojima se Lot suočio kasnije u svojem životu, a bilo ih je nekoliko, može se pronaći izvor u njegovoj ranoj odluci da okrene vrata svojeg šatora prema Sodomi.

Abraham, otac pravednih, iskusio je život drugačije. Nesumnjivo, bilo je mnogo izazova, no trebao je to biti blagoslovljen život. Ne znamo na koju su stranu vrata Abrahamovog šatora bila otvorena, no u posljednjem retku trinaestog poglavlja Postanka postoji pouzdana naznaka. Zapisano je: »Abram [ili Abraham] digne šatore i dođe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi« (Postanak 31:13).

Iako ne znam, osobno vjerujem da su vrata Abrahamovog šatora bila okrenuta prema žrtveniku kojeg je izgradio Gospodinu. Kako dolazim do tog zaključka? Zato što sam upoznat s pričom iz Mormonove knjige o uputama kralja Benjamina njegovom narodu kada su se okupili kako bi saslušali njegov posljednji govor. Kralj Benjamin ih je savjetovao da okrenu vrata svojih šatora prema hramu (vidi Mosija 2:1–6).

Možemo biti izbavljeni od putova zla i opačine okretanjem naučavanjima Svetih pisama. Spasitelj je Veliki izbavitelj jer nas izbavlja od smrti i grijeha (vidi Rimljanima 11:26; 2. Nefi 9:12).

Izjavljujem da Isus jest Krist i možemo mu se približiti čitanjem Mormonove knjige. Mormonova knjiga je još jedan zavjet Isusa Krista. Prvi zavjet našeg Spasitelja su Stari i Novi zavjet – ili Biblija.

Ponovno, upamtimo kako je moj prijatelj Scott opisao Mormonovu knjigu. »To je sjajna knjiga.« Svjedočim vam da mnogo od sjajnosti Mormonove knjige proizlazi iz njezine usklađenosti s Biblijom, u ime Isusa Krista. Amen.