Da bi izgubljeni bili nađeni

Braćo i sestre, Prema Svetim pismima, lijahona je bila »zaobljen[a] kugl[a] neobične izradbe« s dvije okretaljke, od kojih je jedna pokazivala put kojim je obitelj oca Lehija trebala ići u pustinju (1. Nefi 16:10).

Mislim da znam zašto je Lehi bio uvelike začuđen kada ju je ugledao prvi puta budući da se sjećam svoje reakcije kada sam ja prvi puta vidio i iskusio navigaciju. Za mene je to bio suvremeni uređaj »neobične izradbe«. Nekako, na neki način koji ne mogu ni zamisliti, ovaj mali uređaj u mom telefonu može točno odrediti gdje sam i reći mi točno kako doći kamo želim ići.

I za moju ženu Barbaru i za mene, navigacija je blagoslov. Za Barbaru to znači da mi ne mora reći da se zaustavim i tražim upute; za mene to znači da mogu biti u pravu kada kažem: »Ne moram nikoga pitati. Znam točno kamo idem.«

Sada, braćo i sestre, dostupno nam je oruđe koje je čudesnije od najbolje navigacije. Svatko u jednom trenutku izgubi put, do određene mjere. Kroz poticaje Duha Svetoga možemo se sigurno vratiti natrag na pravi put, a Spasiteljeva pomirbena žrtva može nas vratiti kući.

Biti izgubljen može se odnositi na cijele zajednice, kao i na pojedince. Danas živimo u vrijeme kada je većina ovoga svijeta izgubila svoj put, naročito s obzirom na vrijednosti i prioritete unutar naših domova.

Prije stotinu godina, predsjednik Joseph F. Smith povezao je sreću izravno s obitelji i savjetovao nas da na nju usmjerimo naš trud. Rekao je: »Ne može postojati iskrena sreća odvojena i udaljena od doma… Nema sreće bez služenja, a nema većeg služenja od onog koji pretvara dom u božansku ustanovu i koji promiče i čuva obiteljski život… Dom je ono što trebamo poboljšati« (Teachings of Presidents of the Church: Joseph F. Smith [1998], 382, 384).

Naši domovi i obitelji trebaju poboljšanje u ovom rastućem materijalističkom i sekularnom svijetu. Zapanjujući je primjer rastuće zanemarivanje braka ovdje u Sjedinjenim Državama. Ranije ove godine New York Times izvijestio je da je »udio djece koju su rodile nevjenčane žene premašio gornji prag: više od polovice poroda kod Amerikanki ispod 30 godina događa se izvan braka« (Jason DeParle i Sabrina Tavernise, »Unwed Mothers Now a Majority Before Age of 30«, New York Times, 18. veljače 2012, A1).

Također znamo da se među vjenčanim parovima u Sjedinjenim Državama gotovo polovica razvede. Čak i oni koji ostanu vjenčani često izgube put dopuštajući drugim stvarima da se umiješaju u njihove obiteljske odnose.

Jednako je zabrinjavajući stalno rastući jaz između bogatih i siromašnih te između onih koji teže sačuvati obiteljske vrijednosti i obveze i onih koji su odustali od toga. Statistički gledano, za osobe s manjim stupnjem obrazovanja i prema tome nižim primanjima manje je vjerojatno da će se vjenčati i ići u crkvu i vjerojatnije da će se odati kriminalu i imati djecu izvan braka. A ti trendovi također uznemiruju većinu ostatka svijeta. (Vidi W. Bradford Wilcox i drugi, »No Money, No Honey, No Church: The Deinstitutionalization of Religious Life among the White Working Class«, dostupan na www.virginia.edu/marriageproject/pdfs/Religion_WorkingPaper.pdf.)

Suprotno onome što mnogi misle, izgleda da su blagostanje i obrazovanje povezani s većom vjerojatnošću imanja tradicionalne obitelji i vrijednosti.

Pravo se pitanje, naravno, odnosi na povod i posljedicu. Imaju li neki dijelovi društva snažnije vrijednosti i obitelji zbog toga što su obrazovaniji i uspješniji ili su obrazovaniji i uspješniji zbog toga što imaju vrijednosti i snažne obitelji? U ovoj globalnoj Crkvi znamo da je ovo drugo. Kada su ljudi obiteljski i religijski predani evanđeoskim načelima, počnu biti bolje duhovno, a često i vremenito.

I naravno, zajednice su općenito jače kako obitelji postaju jače. Predanost obitelji i vrijednostima temeljni su povod. Gotovo sve drugo je posljedica. Kada se parovi vjenčaju i obvežu jedno drugome, oni uvelike povećavaju svoju mogućnost za ekonomsku dobrobit. Kada se djeca rode u braku te imaju i mamu i tatu, njihove mogućnosti i njihova vjerojatnost uspjeha u karijeri značajno se povećavaju. A kada obitelji rade i igraju se zajedno, susjedstva i zajednice cvjetaju, gospodarstvo napreduje, i potrebno je manje vlasti i manje sigurnosnih mreža.

Stoga je loša vijest da raspad obitelji uzrokuje cijeli niz društvenih i gospodarskih problema. No dobra je vijest da se, poput svakog povoda i posljedice, ti problemi mogu obrnuti ako se promijeni ono što ih uzrokuje. Nepravde se rješavaju življenjem prema ispravnim načelima i vrijednostima. Braćo i sestre, najvažniji povod našeg životnog vijeka naše su obitelji. Ako se posvetimo tom povodu, unaprijedit ćemo svaki drugi dio naših života i postati, kao ljudi i kao crkva, primjer i svjetionik svim ljudima na zemlji.

No to nije jednostavno u svijetu u kojem se srca okreću u mnogim smjerovima i u kojem se čini da se cijeli planet stalno kreće i mijenja brzinom koja se nikada ranije nije mogla ni zamisliti. Ništa dugotrajno ne ostaje isto. Stilovi, trendovi, hirovi, politička ispravnost pa čak i percepcije dobra i zla mijenjaju se i pomiču. Kako je prorok Izaija predvidio, zlo se prikazuje kao dobro, a dobro kao zlo (vidi Izaija 5:20).

Duhovni jaz još se više proširuje kako zlo postaje sve varljivije i suptilnije, te privlači ljude k sebi poput tamnog magneta – kao što evanđelje istine i svjetlosti privlači one iskrena srca i čestite na zemlji, koji traže ono što je moralno i dobro.

Možemo biti relativno mali brojem, no kao članovi ove Crkve možemo posegnuti preko tih sve širih jazova. Mi znamo moć služenja usredotočenog na Krista koji zbližava Božju djecu bez obzira na njihov duhovni ili njihov ekonomski status. Prije godinu dana Prvo nas je predsjedništvo pozvalo da sudjelujemo u danu služenja slaveći 75 godina programa socijalne skrbi koji pomaže ljudima da postanu samodostatniji. Naši su članovi donirali milijune sati širom svijeta.

Crkva je luka u ovom burnom moru, sidro u nemirnim vodama promjene i podjele te svjetionik onima koji cijene i traže pravednost. Gospodin koristi ovu Crkvu kao oruđe u privlačenju svoje djece širom svijeta ka zaštiti evanđelja.

Duh Ilijin, koji nema granica, također je velika moć u Gospodnjim svrhama za vječnu sudbinu njegove djece. Prema Malahijinim riječima, duh Duha Svetoga obraća »srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima« (Malahija 4:6).

Crkva stoji kao primjer obraćanja srca i pokretač za dobro u svijetu. Među članovima Crkve koji su vjenčani u hramu i koji redovito dolaze na nedjeljne sastanke, broj razvoda značajno je manji nego u svijetu, a obitelji ostaju bliže i češće komuniciraju. Zdravlje je u našim obiteljima bolje, a živimo nekoliko godina dulje od prosjeka stanovništva. Doprinosimo s više financijskih resursa i više služenja potrebitima i vjerojatnije je da ćemo nastojati steći više obrazovanje. Ne ističem ove stvari kako bih se hvalisao, već kako bih svjedočio da je život bolji (i mnogo sretniji) kada se srca obrate prema obitelji i kada obitelji žive u svjetlu Kristova evanđelja.

Stoga, što možemo učiniti da se ne izgubimo? Prvo, mogu li predložiti da odredimo prioritete. Podložite sve što radite izvan doma kako biste podržali ono što se događa u vašem domu. Sjetite se savjeta predsjednika Harolda B. Leeja da je »najvažnije… djelo koje ćete ikad učiniti bit[i] ono među zidovima vaših vlastitih domova« (Teachings of Presidents of the Church: Harold B. Lee [2000], 134) i bezvremene izjave predsjednika Davida O. McKaya da »nijedan drugi uspjeh ne može nadomjestiti neuspjeh u domu« (citirano iz J. E. McCulloch, Home: The Savior of Civilization [1924], 42; Conference Report, travanj 1935, 116).

Organizirajte svoje osobne živote kako biste omogućili vrijeme za molitvu, Sveta pisma i obiteljsku aktivnost. Dajte svojoj djeci odgovornosti u domu koje će ih podučiti kako raditi. Podučite ih da će ih življenje evanđelja odvesti od prljavštine, promiskuiteta i nasilja interneta, medija i video igrica. Oni neće biti izgubljeni i bit će spremni nositi se s odgovornošću kada im se nametne.

Drugo, trebamo raditi stvari pravim redom! Brak prvo, a zatim obitelj. Previše njih u svijetu zaboravilo je ovaj prirodni slijed stvari i misle da ga mogu promijeniti ili čak obrnuti. Uklonite svaki strah s vjerom. Vjerujte u Božju moć da vas vodi.

Vama koji još niste vjenčani, obratite posebnu pažnju na pronalaženje svog vječnog suputnika. Mladići, upamtite još nešto što je predsjednik Joseph F. Smith rekao: »Momački život… [unosi] u površni um ideju da [je to] poželjno jer [donosi] sa [sobom] minimum odgovornosti… Prava mana nalazi se u mladiću. Neobuzdanost mladosti odvodi ih s putova dužnosti i odgovornosti… Njihove su sestre žrtve… [i] vjenčale bi se kada bi to mogle, i veselo bi prihvatile dogovornosti obiteljskog života« (Gospel Doctrine, 5. izdanje [1939], 281).

A vama, djevojkama, dodao bih da vi također ne smijete izgubiti te odgovornosti iz vida. Nijedna vam karijera neće donijeti toliko ispunjenja poput podizanja obitelji. A kada dođete u moju dob, to ćete još više shvatiti.

Treće, muževi i žene, trebate biti ravnopravni partneri u svom braku. Često čitajte i shvatite proglas o obitelji te ga slijedite. Izbjegavajte nepravedno gospodstvo u bilo kojem obliku. Nitko ne posjeduje supružnika ili djecu. Bog je Otac svih nas i dao nam je povlasticu imati vlastitu obitelj, koja je prethodno samo njegova, da nam pomogne postati više poput njega. Kao njegova djeca trebamo kod kuće učiti voljeti Boga i znati da ga možemo pitati za pomoć koju trebamo. Svi, vjenčani ili samci, mogu biti sretni i puni podrške u obitelji kakva god da jest.

I naposljetku, koristite obiteljske resurse Crkve. U odgajanju djece, obitelji mogu koristiti pomoć odjela. Podržite i radite zajedno sa svećeničkim vođama i vođama pomoćnih organizacija i iskoristite sve prednosti crkvenih programa za mlade i obitelj. Sjećate se još jedne dubokoumne fraze predsjednika Leeja – da je Crkva skela pomoću koje gradimo vječne obitelji (vidi Teachings of Presidents of the Church: Harold B. Lee [2000], 148).

Sada, ako ste iz bilo kojeg razloga vi pojedinačno ili kao obitelj izgubili svoj put, tada samo trebate primijeniti Spasiteljevo učenje iz Luke, 15. poglavlje, kako biste ispravili svoj kurs. Ovdje Spasitelj govori o trudu pastira koji traži svoju izgubljenu ovcu, o ženi koja traži izgubljeni novčić i o dobrodošlici koja je iskazana razvratnom sinu koji se vratio kući. Zašto je Isus podučio te usporedbe? Želio je da znamo kako nitko od nas nikada neće biti tako izgubljen da ne može ponovno pronaći put kroz njegovo pomirenje i naučavanja.

Dok nastojite živjeti evanđelje i nauk Kristov, Duh Sveti vodit će vas i vašu obitelj. Imat ćete duhovnu navigaciju da vam uvijek kaže gdje ste i kamo idete. Svjedočim da uskrsli Otkupitelj čovječanstva ljubi svakoga od nas i obećao je da će nas, ako ga budemo slijedili, voditi sigurno natrag u nazočnost našeg Nebeskog Oca, o kome svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.