Sveta pisma
Nauk i savezi 20


Odsjek 20

Objava o osnivanju i upravi Crkve, dana po Josephu Smithu, proroku, u Fayetteu, New York, ili u blizini. Dijelovi ove objave možda su dani još u ljeto 1829. Potpuna objava, poznata u to vrijeme kao Članci i savezi, vjerojatno je bila zabilježena ubrzo nakon 6. travnja 1830. (dana kada je Crkva bila osnovana). Prorok je napisao: »Mi dobismo od njega [Isusa Krista] sljedeće, duhom proroštva i objave; što nam ne dade samo mnogo obavijesti, već nam također pokaza točan datum u koji, u skladu s njegovom voljom i zapovijedi, moramo otpočeti s osnivanjem njegove Crkve još jednom ovdje na zemlji.«

1–16, Mormonova knjiga dokazuje božansko podrijetlo djela posljednjih dana; 17–28, Potvrđeni su nauci o stvaranju, padu, pomirenju i krštenju; 29–37, Izneseni su zakoni koji upravljaju pokajanjem, opravdanjem, posvećenjem i krštenjem; 38–67, Dužnosti starješina, svećenika, učitelja i đakona navedene su sažeto; 68–74, Objavljene su dužnosti članova, blagoslivljanje djece i način krštenja; 75–84, Dane su sakramentalne molitve i pravila koja upravljaju članstvom u Crkvi.

1 Osnutak Crkve Kristove u ovim posljednjim danima, a to je tisuću osam stotina i trideset godina od dolaska našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista u tijelu, koja bijaše propisno osnovana i uspostavljena u skladu sa zakonima naše zemlje, po volji i zapovijedima Božjim, četvrtoga mjeseca, i šestoga dana mjeseca koji se zove travanj —

2 A te zapovijedi bijahu dane Josephu Smithu ml., koji bijaše pozvan od Boga, i zaređen za apostola Isusa Krista, da bude prvi starješina ove crkve;

3 I Oliveru Cowderyju, koji također bijaše pozvan od Boga, apostol Isusa Krista, da bude drugi starješina ove crkve, i zaređen rukom njegovom;

4 I to u skladu s milošću našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, kojemu sva slava, i sad i zauvijek. Amen.

5 Nakon što bijaše istinski očitovano ovom prvom starješini da on primi otpust grijeha svojih, on se zaplete ponovno u ispraznosti svjetske;

6 No, nakon što se pokaja i ponizi iskreno, kroz vjeru, Bog mu posluživaše po svetomu anđelu, čije lice bijaše poput munje, i čija odjeća bijaše čista i bijela vrhu svake druge bjeline;

7 I dade mu zapovijedi koje ga nadahnuše;

8 I dade mu moć s visina, uz pomoć sredstava što bijahu unaprijed pripravljena, da prevodi Mormonovu knjigu;

9 Koja sadrži zapis o palom narodu, i puninu evanđelja Isusa Krista poganima i Židovima također;

10 Koja bijaše dana nadahnućem, i potvrđena je drugima posluživanjem anđela, i oni je navješćuju svijetu —

11 Dokazujući svijetu da su Sveta pisma istinita, i da Bog doista nadahnjuje ljude i poziva ih na sveto djelo svoje u ovo doba i u ovom naraštaju, kao i u naraštajima u davnini;

12 Time pokazujući da je on isti Bog jučer, danas, i zauvijek. Amen.

13 Zato, imajući tako jaka svjedočanstva, po njima će svijetu biti suđeno, i to svima onima koji će odsele doći do spoznaje o ovome djelu.

14 I oni koji ga prime u vjeri, i postupaju pravedno, primit će krunu vječnog života;

15 No, onima koji otvrdnu srca svoja u nevjeri, i odbace ga, to će se okrenuti na osudu njihovu —

16 Jer Gospod Bog reče to; a mi, starješine crkve, čusmo i svjedočimo o riječima slavnoga Veličanstva na visini, kojemu slava u vijeke vjekova. Amen.

17 Po ovome znademo da postoji Bog na nebu, koji je beskonačan i vječan, od vijeka do vijeka isti nepromjenjivi Bog, tvorac neba i zemlje, i svega što je na njima;

18 I da on stvori čovjeka, muško i žensko, na svoju sliku i prema svojem obličju, stvori on njih;

19 I dade im zapovijedi da ga ljube i služe njemu, jedinomu živomu i pravomu Bogu, i da on bude jedino biće koga će štovati.

20 No prijestupom ovih svetih zakona čovjek postade sjetilan i đavolski, i postade pali čovjek.

21 Stoga Svemogući Bog dade Jedinorođenoga Sina svojega, kako je zapisano u onim Pismima što bijahu dana o njemu.

22 On trpješe iskušenja, ali ne pokloni im pažnju.

23 On bijaše razapet, umrije, i ustade ponovno treći dan;

24 I on uziđe na nebo, da sjedne zdesna Ocu, da vlada svemoćnom snagom u skladu s voljom Očevom;

25 Kako bi svi oni koji povjeruju i budu kršteni u sveto ime njegovo, i ustraju u vjeri do svršetka bili spašeni —

26 Ne samo oni koji povjerovahu nakon što on dođe za vremenske poludnevice, u tijelu, već kako bi svi oni od početka, i to svi oni što bijahu prije nego što on dođe, koji povjerovahu u riječi svetih proroka što govorahu kako bijahu nadahnuti darom Duha Svetoga, koji istinski svjedočahu o njemu u svemu, imali vječni život,

27 Kao i oni koji će doći poslije, koji će povjerovati u darove i pozive Božje Duhom Svetim, koji svjedoči o Ocu i o Sinu;

28 A taj su Otac, Sin i Duh Sveti jedan Bog, beskonačan i vječan, bez svršetka. Amen.

29 I znademo da se svi ljudi moraju pokajati i povjerovati u ime Isusa Krista, i štovati Oca u ime njegovo, i ustrajati u vjeri u ime njegovo do svršetka, inače ne mogu biti spašeni u kraljevstvu Božjem.

30 I znademo da je opravdanje milošću Gospoda našega i Spasitelja Isusa Krista pravedno i istinito;

31 I znademo također da je posvećenje milošću Gospoda našega i Spasitelja Isusa Krista pravedno i istinito, svima onima koji ljube Boga i služe mu svom svojom moću, umom i snagom.

32 No postoji mogućnost da čovjek otpadne od milosti i otiđe od živoga Boga;

33 Zato nek se crkva pazi i uvijek moli, da ne bi oni upali u napast;

34 Da, i štoviše, nek se oni koji su posvećeni također paze.

35 I znademo da je ovo istinito i u skladu s objavama Ivanu, niti dodaje, niti oduzima proroštvu knjige njegove, Svetim pismima, ili objavama Božjim koje će doći poslije darom i moću Duha Svetoga, glasom Božjim, ili posluživanjem anđela.

36 I Gospod Bog reče to; i čast, moć i slava nek se iskazuju svetomu imenu njegovu, i sad i zauvijek. Amen.

37 I opet, kao zapovijed crkvi gledom na način krštenja — Svi oni koji se ponize pred Bogom, i žele biti kršteni, i istupe srca skršena i duha raskajana, i posvjedoče pred crkvom da se istinski pokajahu za sve grijehe svoje, i voljni su preuzeti na sebe ime Isusa Krista, imajući odlučnost da mu služe do svršetka, i istinski očituju djelima svojim da primiše od Duha Kristova za otpust grijeha svojih, bit će primljeni krštenjem u crkvu njegovu.

38 Dužnost starješina, svećenika, učitelja, đakona i članova crkve Kristove — Apostol je starješina, i poziv je njegov krstiti;

39 I zaređivati druge starješine, svećenike, učitelje i đakone;

40 I posluživati kruh i vino — znamene tijela i krvi Kristove —

41 I potvrđivati one koji su kršteni u crkvu, polaganjem ruku za krštenje ognjem i Duhom Svetim, u skladu sa Svetim pismima;

42 I podučavati, razlagati, usrdno poticati, krstiti i bdjeti nad crkvom;

43 I potvrđivati crkvu polaganjem ruku, i davanjem Duha Svetoga;

44 I preuzimati vodstvo na svim sastancima.

45 Starješine trebaju voditi sastanke kako su vođeni Duhom Svetim, u skladu sa zapovijedima i objavama Božjim.

46 Svećenikova je dužnost propovijedati, podučavati, razlagati, usrdno poticati, i krstiti, i posluživati sakrament,

47 I pohađati kuću svakog člana, i usrdno ih poticati da se mole naglas i u tajnosti, te da se brinu za sve obiteljske dužnosti.

48 I on može također zaređivati druge svećenike, učitelje i đakone.

49 I on treba preuzeti vodstvo na sastancima kada starješina nije nazočan;

50 No, kada je starješina nazočan, on samo treba propovijedati, podučavati, razlagati, usrdno poticati i krstiti,

51 I pohađati kuću svakog člana, usrdno ih potičući da se mole naglas i u tajnosti, te da se brinu za sve obiteljske dužnosti.

52 U svim ovim dužnostima svećenik treba pomagati starješini ako prilika zahtijeva.

53 Učiteljeva je dužnost bdjeti nad crkvom uvijek, i biti uz njih i jačati ih;

54 I paziti da nema bezakonja u crkvi, niti međusobne grubosti, niti laži, klevetanja, ni zla govorenja;

55 I paziti da se crkva sastaje često, i također paziti da svi članovi obavljaju dužnost svoju.

56 I on treba preuzeti vodstvo na sastancima u odsutnosti starješine ili svećenika —

57 I đakoni mu trebaju pomagati uvijek, u svim dužnostima njegovim u crkvi, ako prilika zahtijeva.

58 No, niti učitelji ni đakoni nemaju ovlast krstiti, posluživati sakrament, ili polagati ruke;

59 Oni, međutim, trebaju upozoravati, razlagati, usrdno poticati, i podučavati, i pozivati sve da dođu Kristu.

60 Svaki starješina, svećenik, učitelj ili đakon treba biti zaređen u skladu s darovima i pozivima od Boga njemu; i on treba biti zaređen moću Duha Svetoga, koja je u onome koji ga zaređuje.

61 Pojedini starješine što tvore ovu crkvu Kristovu trebaju se sastajati na saboru jednom u tri mjeseca, ili s vremena na vrijeme kako navedeni sabori odrede ili utvrde;

62 A navedeni sabori trebaju obavljati što je god od crkvenih poslova neophodno obaviti u to vrijeme.

63 Starješine trebaju primiti svoju dozvolu od drugih starješina glasanjem crkve kojoj pripadaju, ili od sabora.

64 Svaki svećenik, učitelj, ili đakon, kojeg zaredi svećenik, može uzeti svjedodžbu od njega taj put, a ta će mu svjedodžba, kad se predstavi nekom starješini, dati pravo na dozvolu, koja će ga ovlastiti da obavlja dužnosti svojega poziva, ili je može primiti od sabora.

65 Nijedna osoba ne može biti zaređena ni u kakvu službu u ovoj crkvi, gdje postoji njezin propisno osnovan ogranak, bez glasanja te crkve;

66 No predsjedavajući starješine, putujući biskupi, veliki vijećnici, veliki svećenici i starješine mogu imati povlasticu zaređivanja, ondje gdje nema ogranka crkve tako da bi se glasanje moglo sazvati.

67 Svaki predsjednik velikoga svećeništva (ili predsjedavajući starješina), biskup, veliki vijećnik i veliki svećenik treba biti zaređen pod vodstvom velikoga vijeća ili općeg sabora.

68 Dužnost članova nakon što su primljeni krštenjem — Starješine ili svećenici trebaju imati dovoljno vremena za razlaganje svega o crkvi Kristovoj razumijevanju njihovu, prije njihova blagovanja od sakramenta i potvrde polaganjem ruku starješina, tako da sve može biti učinjeno s redom.

69 A članovi će očitovati pred crkvom, a također i pred starješinama, pobožnim hodanjem i govorenjem, da su dostojni toga, da mogu postojati djela i vjera u skladu sa Svetim pismima — hodeći u svetosti pred Gospodom.

70 Svaki član crkve Kristove koji ima djecu treba ih dovesti k starješinama pred crkvom, a oni trebaju polagati ruke svoje na njih u ime Isusa Krista i blagoslivljati ih u ime njegovo.

71 Nitko ne može biti primljen u crkvu Kristovu osim ako nije prispio u dob odgovornosti pred Bogom, i sposoban je za pokajanje.

72 Krštenje se treba posluživati na sljedeći način svima onima koji se pokaju —

73 Osoba koja je pozvana od Boga i ima ovlast od Isusa Krista krstiti, sići će dolje u vodu s osobom koja je pristupila na krštenje, i reći će, zazvavši njega ili nju imenom: Budući da sam ovlašten od Isusa Krista, ja te krstim u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amen.

74 Tad će uroniti njega ili nju u vodu, i izići će ponovno iz vode.

75 Potrebno je da se crkva sastaje često na blagovanje od kruha i vina u spomen na Gospodina Isusa;

76 I starješina ili svećenik posluživat će to; i na ovaj će način on to posluživati — kleknut će s crkvom i prizvati Oca u svečanoj molitvi, govoreći:

77 O Bože, Vječni Oče, molimo te u ime Sina tvojega, Isusa Krista, blagoslovi i posveti ovaj kruh za duše svih onih koji blaguju od njega, da mogu jesti na spomen tijela Sina tvojega, i posvjedočiti tebi, o Bože, Vječni Oče, da su voljni preuzeti na sebe ime Sina tvojega, i uvijek ga se spominjati i obdržavati zapovijedi njegove koje im on dade; kako bi Duh njegov mogao uvijek biti s njima. Amen.

78 Način posluživanja vina — on će uzeti čašu također, i reći:

79 O Bože, Vječni Oče, molimo te u ime Sina tvojega, Isusa Krista, blagoslovi i posveti ovo vino za duše svih onih koji piju od njega, da mogu činiti to na spomen krvi Sina tvojega, koja bijaše prolivena za njih; da mogu posvjedočiti tebi, o Bože, Vječni Oče, da se uvijek spominju njega, kako bi Duh njegov mogao biti s njima. Amen.

80 Sa svakim će se članom crkve Kristove koji prestupi, ili bude zatečen u grijehu, postupiti kako Pisma nalažu.

81 Bit će dužnost pojedinih crkvi, koje tvore crkvu Kristovu, slati jednoga ili više učitelja svojih da prisustvuju pojedinim saborima koje održavaju starješine crkve,

82 S popisom imena pojedinih članova koji se pridružiše crkvi od posljednjeg sabora; ili da ga pošalju rukom nekog svećenika; tako da redovit popis svih imena cijele crkve može u knjizi čuvati jedan od starješina, kojega god ostali starješine postave s vremena na vrijeme;

83 I također, ako netko bijaše isključen iz crkve, tako da imena njihova mogu biti izbrisana iz općeg crkvenog zapisa imenā.

84 Svi članovi koji odlaze iz crkve gdje obitavaju, ako idu u crkvu gdje nisu poznati, mogu uzeti pismo koje potvrđuje da su članovi koji poštuju pravila i na dobru glasu, a tu potvrdu može potpisati bilo koji starješina ili svećenik, ako je član koji prima pismo osobno upoznat sa starješinom ili svećenikom, ili je mogu potpisati učitelji ili đakoni crkve.