Sveta pisma
Helaman 11


Poglavlje 11

Nefi uvjerava Gospoda da zamijeni rat njihov glađu — Mnogi ljudi pogibaju — Oni se kaju, i Nefi preklinje Gospoda za kišu — Nefi i Lehi primaju mnoge objave — Gadijantonovi se razbojnici ukorjenjuju u zemlji. Oko 20–6. pr. Kr.

1 I evo, dogodi se sedamdeset i druge godine vladavine sudaca da se sukobi uvećaše, toliko da bijaše ratova diljem cijele zemlje među cijelim narodom Nefijevim.

2 I ta tajna družina razbojnika bijaše ona koja nastavljaše to djelo uništenja i opačine. I taj rat trajaše cijele one godine; a potraja i sedamdeset i treće godine.

3 I dogodi se da te godine Nefi zavapi Gospodu, govoreći:

4 O Gospode, ne dopusti da ovaj narod bude uništen mačem; nego o Gospode, radije nek bude glad u zemlji, kako bi ih potaknula da se spomenu Gospoda Boga svojega, i možda će se pokajati i okrenuti k tebi.

5 I tako bijaše učinjeno, u skladu s riječima Nefijevim. I bijaše velika glad u zemlji među cijelim narodom Nefijevim. I tako se sedamdeset i četvrte godine glad nastavi, a djelo uništenja mačem prestade, no ono postade vrlo teško zbog gladi.

6 I to se djelo uništenja također nastavi sedamdeset i pete godine. Jer zemlja bijaše udarena te postade suhom, i ona ne urodi žitom u vrijeme žita; i cijela zemlja bijaše udarena, i to među Lamancima kao i među Nefijcima, tako da oni bijahu udareni te umirahu u tisućama u opakijim dijelovima zemlje.

7 I dogodi se, narod vidje da će uskoro izginuti od gladi, i oni se počeše spominjati Gospoda Boga svojega; i počeše se spominjati riječi Nefijevih.

8 I narod poče zaklinjati vrhovne suce svoje i vođe svoje da reknu Nefiju: Gle, znademo da si ti čovjek Božji, i zato zavapi Gospodu Bogu našemu da on odvrati od nas ovu glad, kako se sve riječi koje si izgovorio o uništenju našem ne bi ispunile.

9 I dogodi se da suci rekoše Nefiju u skladu s riječima kakve narod bijaše zaželio. I dogodi se, kad Nefi vidje da se narod pokajao i ponizio u kostrijeti, on ponovno zavapi Gospodu, govoreći:

10 O Gospode, gle, ovaj se narod kaje; i oni zbrisaše družinu Gadijantonovu između sebe toliko da oni iščezoše, i oni sakriše tajne zamisli svoje u zemlju.

11 Evo, o Gospode, zbog te poniznosti njihove hoćeš li odvratiti srdžbu svoju, i neka srdžba tvoja bude umirena uništenjem onih opakih ljudi koje ti već uništi.

12 O Gospode, hoćeš li odvratiti srdžbu svoju, da, žestoku srdžbu svoju, i narediti da ova glad prestane u ovoj zemlji.

13 O Gospode, hoćeš li me uslišati, i narediti da bude učinjeno u skladu s riječima mojim, i poslati kišu na lice zemlje, da bi ona urodila plodom svojim i žitom svojim u vrijeme žita.

14 O Gospode, ti usliša riječi moje kad rekoh: Nek bude glad, da bi pošast mača mogla prestati; i znadem da ćeš ti, čak i ovom prilikom, uslišati riječi moje, jer ti reče: Ako se ovaj narod pokaje, poštedjet ću ga.

15 Da, o Gospode, i ti vidiš da se oni pokajaše, zbog gladi i pošasti i uništenja koje dođe na njih.

16 A sad, o Gospode, hoćeš li odvratiti srdžbu svoju i pokušati ponovno hoće li ti služiti? A ako bude tako, o Gospode, možeš ih blagosloviti u skladu s riječima svojim koje si izrekao.

17 I dogodi se da sedamdeset i šeste godine Gospod odvrati srdžbu svoju od naroda, i naredi da kiša padne na zemlju, toliko da ona urodi plodom svojim u vrijeme ploda svojega. I dogodi se da ona urodi žitom svojim u vrijeme žita svojega.

18 I gle, narod se obradova i proslavi Boga, i cijelo lice zemlje bijaše ispunjeno radovanjem; i oni više ne nastojahu uništiti Nefija, već ga smatrahu velikim prorokom i čovjekom Božjim, koji imaše veliku moć i ovlast što mu ih Bog dade.

19 I gle, Lehi, brat njegov, ne bijaše ni najmanje iza njega gledom na ono što se odnosi na pravednost.

20 I tako se dogodi da narod Nefijev poče ponovno napredovati u zemlji, i poče izgrađivati opustjela mjesta svoja, i poče se množiti i širiti sve dok ne prekri cijelo lice zemlje, i na sjeveru i na jugu, od mora zapadnoga do mora istočnoga.

21 I dogodi se da sedamdeset i šesta godina završi u miru. I sedamdeset i sedma godina otpoče u miru; i crkva se proširi diljem lica cijele zemlje; i veći dio ljudi, i Nefijaca i Lamanaca, pripadaše crkvi; i oni imahu silno velik mir u zemlji; i tako završi sedamdeset i sedma godina.

22 I oni također imahu mir sedamdeset i osme godine, osim nekoliko sukoba gledom na pojedinosti nauka koje uspostaviše proroci.

23 A sedamdeset i devete godine poče se javljati mnogo razdora. No, dogodi se da Nefi i Lehi, te mnogi od braće njihove koji poznavahu istinite pojedinosti nauka, imajući svagdan mnoge objave, zato oni propovijedahu narodu, toliko da dokrajčiše razdore njihove te iste godine.

24 I dogodi se da osamdesete godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim bijaše određen broj odmetnika od naroda Nefijeva, što bijahu godinama ranije prebjegli k Lamancima, i uzeli na sebe ime Lamanaca, i također određen broj onih što bijahu zbiljski potomci Lamanaca, jer bijahu podjareni na srdžbu od njih, to jest od tih odmetnika, zato oni otpočeše rat protiv braće svoje.

25 I oni su činili umorstva i pljačku; a potom bi se povukli natrag u planine, i u divljinu i skrovišta, krijući se tako da ih ne mogahu otkriti, primajući danomice dopunu broju svojemu, pošto bijaše odmetnika koji odlažahu k njima.

26 I tako s vremenom, da, i to u razdoblju od nekoliko godina, oni postadoše silno velika družina razbojnika; i oni istražiše sve tajne zamisli Gadijantonove; i tako postadoše Gadijantonovi razbojnici.

27 Evo gle, ti razbojnici stvoriše veliku pustoš, da, i to veliko uništenje među narodom Nefijevim, a i među narodom Lamanaca.

28 I dogodi se, bijaše potrebno da bude zaustavljeno to djelo uništenja; zato oni poslaše vojsku snažnih ljudi u divljinu i u planine da potraže tu družinu razbojnika i unište je.

29 No gle, dogodi se da iste godine oni bijahu potisnuti natrag, i to u zemlje svoje. I tako završi osamdeseta godina vladavine sudaca nad narodom Nefijevim.

30 I dogodi se, začetkom osamdeset i prve godine oni krenuše ponovno protiv te družine razbojnika, i uništiše mnoge; i bijahu također pohođeni velikim uništenjem.

31 I oni bijahu ponovno primorani vratiti se iz divljine i iz planina u zemlje svoje zbog silne veličine broja onih razbojnika koji preplaviše planine i divljinu.

32 I dogodi se da tako završi ova godina. A razbojnici se i dalje umnažahu i jačahu, toliko da odolijevahu cijelim četama Nefijaca, a također i Lamanca; i oni uzrokovahu da velik strah dođe na narod na cijelom licu zemlje.

33 Da, jer pohađahu mnoge dijelove zemlje i učiniše im veliko uništenje; da, ubijahu mnoge, i odvođahu druge zasužnjene u divljinu, da, i naročito žene njihove i djecu njihovu.

34 Evo, ovo ih veliko zlo, koje dođe na narod zbog bezakonja njegova, potaknu ponovno da se spomenu Gospoda Boga svojega.

35 I tako završi osamdeset i prva godina vladavine sudaca.

36 I osamdeset i druge godine oni počeše ponovno zaboravljati Gospoda Boga svojega. I osamdeset i treće godine oni počeše jačati u bezakonju. I osamdeset i četvrte godine ne popraviše putove svoje.

37 I dogodi se, osamdeset i pete godine oni postajahu sve jači i jači u oholosti svojoj i u opačini svojoj; i tako oni dozrijevahu ponovno za uništenje.

38 I tako završi osamdeset i peta godina.