Sveta pisma
Alma 13


Poglavlje 13

Muškarci su pozvani kao veliki svećenici radi svoje silne vjere i dobrih djela — Oni su dužni podučavati zapovijedi — Kroz pravednost oni su posvećeni i ulaze u počinak Gospodnji — Melkisedek bijaše jedan od ovih — Anđeli navješćuju radosnu vijest diljem zemlje — Oni će navijestiti stvarni dolazak Kristov. Oko 82. pr. Kr.

1 I opet, braćo moja, usmjerio bih umove vaše unaprijed do vremena kad Gospod Bog dade ove zapovijedi djeci svojoj; i htio bih da se sjetite kako Gospod Bog zaredi svećenike, prema svetomu redu svojemu, koji bijaše prema redu Sina njegova, da poduče o ovomu narod.

2 A ti svećenici bijahu zaređeni prema redu Sina njegova, na takav način da bi tako narod mogao znati na koji način treba iščekivati Sina njegova za otkupljenje.

3 I ovo je način prema kojem oni bijahu ređeni — bijahu pozvani i pripremljeni od postanka svijeta u skladu s predznanjem Božjim, zbog silne vjere svoje i dobrih djela; najprije im bijaše prepušteno da izaberu dobro ili zlo; stoga, pošto izabraše dobro, i oživotvoriše silno veliku vjeru, pozvani su svetim pozivom, da, onim svetim pozivom što bijaše pripremljen zajedno i u skladu s pripremnim otkupljenjem za takve.

4 I tako oni bijahu pozvani na taj sveti poziv na osnovu vjere svoje, dok drugi odbacivahu Duha Božjega zbog tvrdoće srdaca svojih i zaslijepljenosti umova svojih, međutim, da ne bijaše toga, mogli su imati jednako veliku povlasticu kao i braća njihova.

5 Ili ukratko, najprije oni bijahu u istom položaju kao i braća njihova; tako ovaj sveti poziv bijaše pripravljen od postanka svijeta za takve koji ne budu otvrdnuli srca svoja, i on je kroz pomirenje Jedinorođenoga Sina, koji bijaše pripravljen, i u njemu —

6 I tako oni bijahu pozvani ovim svetim pozivom, i zaređeni za veliko svećeništvo svetoga reda Božjega, da podučavaju djecu ljudsku zapovijedima njegovim, da bi ona također mogla ući u počinak njegov —

7 Ovo je veliko svećeništvo prema redu Sina njegova, a taj red bijaše od postanka svijeta; ili drugim riječima, on je bez početka danā ili svršetka godinā, i pripravljen je od vječnosti do sve vječnosti, u skladu s predznanjem njegovim o svemu —

8 Evo, oni bijahu ređeni na ovaj način — bijahu pozvani svetim pozivom, i zaređeni svetom uredbom, i preuzeše na sebe veliko svećeništvo svetoga reda, a taj su poziv, i uredba, i veliko svećeništvo bez početka ili svršetka —

9 Tako oni postaju veliki svećenici zauvijek, prema redu Sina, Jedinorođenca Očeva, koji je bez početka danā ili svršetka godinā, koji je pun milosti, nepristranosti i istine. I tako to jest. Amen.

10 Evo, kao što rekoh o svetomu redu, odnosno ovom velikom svećeništvu, bijaše ih mnogo koji bijahu zaređeni i postadoše veliki svećenici Božji; i to bijaše zbog silne vjere njihove i pokajanja, te pravednosti njihove pred Bogom, jer izabraše pokajati se i postupati pravedno radije nego propasti;

11 Zato bijahu pozvani na ovaj sveti red, i bijahu posvećeni, i haljine njihove bijahu obijeljene krvlju Jaganjčevom.

12 Evo oni, nakon što bijahu posvećeni Duhom Svetim, jer haljine njihove bijahu obijeljene, jer bijahu čisti i neokaljani pred Bogom, ne mogahu promatrati grijeh, osim da to bude s gnušanjem; i bijaše ih mnogo, silno veliko mnoštvo, koji bijahu očišćeni i uđoše u počinak Gospoda Boga svojega.

13 A sad, braćo moja, htio bih da se ponizite pred Bogom, i urodite plodom koji priliči pokajanju, da bi vi također mogli ući u taj počinak.

14 Da, ponizite se, i to poput naroda u dane Melkisedeka, koji također bijaše veliki svećenik prema tom istom redu o kojemu govorah, koji također preuze na sebe veliko svećeništvo zauvijek.

15 A to bijaše ovaj isti Melkisedek kojemu Abraham plaćaše desetine; da, čak i otac naš Abraham plaćaše desetine, to jest deseti dio od svega što je posjedovao.

16 Evo, ove uredbe bijahu dane na ovaj način, da bi time ljudi mogli iščekivati Sina Božjega oslanjajući se na njega, a to bijaše prauzor reda njegova, to jest bijaše red njegov, i sve to bijaše učinjeno da bi ga oni mogli iščekivati oslanjajući se na njega radi otpusta grijeha svojih, da bi mogli ući u počinak Gospodnji.

17 Evo, ovaj Melkisedek bijaše kralj nad zemljom šalemskom; a narod njegov bijaše ojačao u bezakonju i odvratnosti; da, svi oni bijahu zastranili; bijahu ispunjeni svakovrsnom opačinom;

18 No Melkisedek, jer oživotvori snažnu vjeru te primi službu velikoga svećeništva prema svetom redu Božjemu, propovijedaše pokajanje narodu svojemu. I gle, oni se pokajaše; i Melkisedek uspostavi mir u zemlji u dane svoje; zato bijaše prozvan knezom mira, jer bijaše kralj šalemski; i on vladaše pod ocem svojim.

19 Evo, bijaše ih mnogo prije njega, a bijaše ih mnogo i poslije, no nitko ne bijaše veći; zato njega posebice spominjahu.

20 Evo, ne moram to detaljno izlagati; ono što rekoh treba biti dostatno. Gle, Pisma su pred vama; budete li ih izvrtali, to će biti na vašu vlastitu propast.

21 I tad se dogodi, nakon što im Alma izgovori te riječi, on ispruži ruku svoju prema njima i povika snažnim glasom, govoreći: Sad je vrijeme da se pokajete, jer se dan spasenja bliži;

22 Da, i glas Gospodnji, ustima anđelā, navješćuje to svim narodima; da, navješćuje to da bi mogli imati blagovijest velike radosti; da, i on proglašava tu blagovijest među cijelim narodom svojim, da, čak i onima što su raspršeni posvuda po licu zemaljskomu; stoga ona stiže do nas.

23 I otkrivena nam je jasno, da bismo mogli razumjeti, tako da ne možemo pogriješiti; i to zbog toga što smo lutalice u nepoznatoj zemlji; stoga, tako smo veoma povlašteni, jer nam je ta radosna vijest naviještena u svim dijelovima vinograda našega.

24 Jer gle, anđeli je navješćuju mnogima ovoga trena u zemlji našoj; i to se događa sa svrhom da priprave srca djece ljudske kako bi primila riječ njegovu u vrijeme dolaska njegova u slavi svojoj.

25 A sad, mi samo čekamo da čujemo radosnu vijest naviještenu nam ustima anđelā, o dolasku njegovu; jer vrijeme dolazi, ne znamo kako brzo. Dao Bog da to može biti u dane moje; no, bilo to prije ili poslije, tomu ću se radovati.

26 I bit će to otkriveno pravednim i svetim ljudima, ustima anđelā, u vrijeme dolaska njegova, da bi riječi otaca naših mogle biti ispunjene, u skladu s onim što oni govorahu o njemu, što bijaše u skladu s duhom proroštva koji bijaše u njima.

27 A sad, braćo moja, želim iz najveće dubine srca svojega, da, s velikom tjeskobom sve do boli, da poslušate riječi moje, i odbacite grijehe svoje, i ne odlažete dan pokajanja svojega;

28 Već da se ponizite pred Gospodom, i prizivate sveto ime njegovo, i bdijete i molite se neprestance, da ne biste bili iskušani više od onoga što možete podnijeti, i da bi vas tako vodio Sveti Duh, i vi postanete ponizni, krotki, pokorni, strpljivi, puni ljubavi i svake dugotrpnosti;

29 Imajući vjeru u Gospoda; imajući nadu da ćete primiti vječni život; imajući ljubav Božju uvijek u srcima svojim, da biste mogli biti uzdignuti u posljednji dan i ući u počinak njegov.

30 I neka vam Gospod udijeli pokajanje, da ne navučete gnjev njegov na se, da ne budete okovani verigama pakla, da ne pretrpite drugu smrt.

31 I Alma izgovori mnogo više riječi narodu, koje nisu zapisane u ovoj knjizi.