Sveta pisma
3 Nefi 1


Treći Nefi

Knjiga Nefija
Sina Nefijeva, Koji Bijaše Sin Helamanov

A Helaman bijaše sin Helamana, a on bijaše sin Alme koji bijaše sin Almin, a on bijaše potomak Nefija koji bijaše sin Lehijev, a on iziđe iz Jeruzalema prve godine vladavine Sidkije, kralja judejskoga.

Poglavlje 1

Nefi, sin Helamanov, odlazi iz zemlje, i njegov sin Nefi vodi zapise — Iako znakovi i čudesa obiluju, opaki namjeravaju pobiti pravedne — Stiže noć Kristova rođenja — Znak je dan, i nova se zvijezda uzdiže — Laži i obmane se uvećavaju, i Gadijantonovi razbojnici ubijaju mnoge. Oko 1–4. po. Kr.

1 Evo, dogodi se da devedeset i prva godina bijaše prošla i bijaše šest stotina godina od vremena kada Lehi napusti Jeruzalem; i to bijaše u godini kada Lakonej bijaše vrhovni sudac i upravitelj nad zemljom.

2 A Nefi, sin Helamanov, bijaše otputovao iz zemlje zarahemalske, predavši odgovornost sinu svome Nefiju, koji bijaše najstariji sin njegov, gledom na mjedene ploče i sve zapise koji bijahu vođeni, i sve ono što se čuvalo svetim od odlaska Lehijeva iz Jeruzalema.

3 Tada on otputova iz zemlje, i kamo otiđe nitko ne zna; a sin njegov Nefi vođaše zapise umjesto njega, da, zapis o ovome narodu.

4 I dogodi se da se začetkom devedeset i druge godine, gle, proroštva prorokā počeše potpunije ispunjati; jer se počeše činiti veći znaci i veća čudesa među narodom.

5 No, bijaše nekih koji počeše govoriti kako je vrijeme prošlo da se ispune riječi što ih izreče Samuel, Lamanac.

6 I oni počeše likovati nad braćom svojom, govoreći: Gle, vrijeme je prošlo, a riječi se Samuelove ne ispuniše; dakle, radost vaša i vjera vaša gledom na to bijahu uzaludne.

7 I dogodi se da oni stvoriše veliku pomutnju diljem zemlje; a ljudi koji vjerovahu počeše se veoma žalostiti, da se kojim slučajem ono što bijaše rečeno možda neće dogoditi.

8 No gle, oni iščekivahu postojano onaj dan, i onu noć, i onaj dan koji će biti kao jedan dan, kao da nema noći, kako bi spoznali da vjera njihova ne bijaše uzaludna.

9 Tad se dogodi da nevjernici utvrdiše dan, kada će svi oni koji povjerovahu u one predaje biti usmrćeni, osim ako se znak ne dogodi, kojega dade Samuel prorok.

10 Tad se dogodi, kad Nefi, sin Nefijev, vidje ovu opačinu naroda svojega, srce se njegovo veoma ražalosti.

11 I dogodi se da on iziđe i pokloni se do zemlje, te zavapi snažno Bogu svojemu za dobrobit naroda svojega, da, onih što uskoro trebahu biti uništeni zbog vjere svoje u predaju otaca svojih.

12 I dogodi se da je vapio snažno Gospodu cio taj dan; i gle, glas mu Gospodnji dođe, govoreći:

13 Uzdigni glavu svoju i budi odvažan; jer gle, vrijeme dođe, i ove će noći znak biti dan, a sutradan dolazim ja na svijet, da pokažem svijetu kako ću ispuniti sve ono što naredih da bude izgovoreno ustima svetih proroka mojih.

14 Gle, dolazim k svojima da ispunim sve ono što otkrih djeci ljudskoj od postanka svijeta, i da činim volju i Očevu i Sinovu — Očevu poradi mene, a Sinovu poradi tijela mojega. I gle, vrijeme dođe i noćas će znak biti dan.

15 I dogodi se da se riječi koje dođoše Nefiju ispuniše onako kako bijahu izrečene; jer gle, na zalasku sunca ne bijaše tame; i narod se poče silno čuditi zato što ne bijaše tame kad noć dođe.

16 I bijaše mnogih koji ne vjerovahu riječima prorokā, koji popadaše na zemlju i postadoše kao da su mrtvi, jer znadoše da veliki naum uništenja kojega skovaše protiv onih koji vjerovahu u riječi prorokā bijaše ometen; jer znak što bijaše naviješten već se događaše.

17 I oni počeše spoznavati da se Sin Božji mora uskoro pojaviti; da, ukratko, svi ljudi na licu cijele zemlje od zapada do istoka, i u zemlji na sjeveru i u zemlji na jugu, bijahu toliko silno zapanjeni da popadaše na zemlju.

18 Jer oni znadoše da proroci bijahu svjedočili o tome mnogo godina, i da se znak što bijaše naviješten već događaše; i oni se počeše bojati zbog bezakonja svojega i nevjere svoje.

19 I dogodi se da ne bijaše tame cijele te noći, već bijaše tako svijetlo kao da je podne. I dogodi se da sunce izađe izjutra ponovno, po ustaljenom redu svojemu; i oni znadoše da je to dan kad će se Gospod roditi, zbog znaka što bijaše dan.

20 I bijaše se dogodilo, da, sve, do u tančine, u skladu s riječima prorokā.

21 I dogodi se također da se nova zvijezda pojavi, u skladu s riječju.

22 I dogodi se da od toga vremena nadalje Sotona poče slati laži među narod, da otvrdne srca njihova, sa svrhom da ne povjeruju u te znakove i čudesa koja bijahu vidjeli; no, unatoč tim lažima i obmanama veći dio naroda povjerova i obrati se ka Gospodu.

23 I dogodi se da Nefi krenu među narod, a također i mnogi drugi, krsteći na pokajanje, u čemu bijaše velik otpust grijeha. I tako narod poče ponovno imati mir u zemlji.

24 I ne bijaše nikakvih sukoba, osim što nekolicina njih poče propovijedati, nastojeći dokazati Pismima kako ne bijaše više potrebno poštivati zakon Mojsijev. Evo, u tomu se oni varahu, jer ne razumješe Pisma.

25 No, dogodi se da se oni ubrzo obratiše i uvjeriše se o zabludi u kojoj bijahu, jer im bijaše otkriveno da zakon još nije ispunjen, i da se on mora ispuniti do u tančine; da, riječ im dođe da se on mora ispuniti; da, da nijedna jota ni kovrčica neće proći dok se sve ne ispuni; zato te iste godine bijahu oni privedeni k spoznaji o zabludi svojoj i priznaše nedjela svoja.

26 I tako devedeset i druga godina prođe, donijevši radosnu vijest narodu zbog znakova koji se dogodiše, u skladu s riječima proroštva svih svetih proroka.

27 I dogodi se da devedeset i treća godina također prođe u miru, osim zbog Gadijantonovih razbojnika, što prebivahu u planinama, koji preplavljivahu zemlju; jer tako čvrsta bijahu uporišta njihova i skrovišta njihova da ih narod ne mogaše nadjačati; zato oni činjahu mnoga umorstva, i stvarahu velik pokolj među narodom.

28 I dogodi se da se devedeset i četvrte godine oni počeše množiti u velikoj mjeri, zato što bijaše mnogo odmetnika od Nefijaca koji pobjegoše k njima, što uzrokova veliku žalost onih Nefijaca koji ostadoše u zemlji.

29 A postojaše također razlog za veliku žalost među Lamancima; jer gle, oni imahu mnogo djece koja uzrastoše i počeše dozrijevati u godinama, tako da postadoše samostalni, a neki koji bijahu Zoramci zavedoše ih lažima svojim i laskavim riječima svojim da se priključe onim Gadijantonovim razbojnicima.

30 I tako i Lamanci bijahu izmučeni, i oni počeše slabjeti gledom na vjeru i pravednost svoju, zbog opačine nadolazećeg naraštaja.